Predstavljanje knjiga LIRSKI REFERENDUM: I STIHOVI DIŠU

Ogranak Matice hrvatske u Križevcima i Gradska knjižnica „Franjo Marković”

pozivaju Vas na predstavljanje knjige

LIRSKI REFERENDUM
I stihovi dišu

Gosti:

akademik Pavao Pavličić
Anja Šovagović-Despot, dramska umjetnica

Moderatorica: Renata Husinec

Srijeda, 11. svibnja 2022. u 18:30 Multimedijska dvorana Gradske knjižnice . „Franjo Marković”, Križevci

LIRSKI REFERENDUM – I STIHOVI DIŠU
IZ PREDGOVORA

Jedna se pohvala ovoj antologiji može izreći već u prvoj rečenici: ona je, naime, onoliko objektivna koliko to neki književni zbornik uopće može biti. Razloga su tome dva. Prvo, ona nema sastavljača, nego se, takoreći, sastavila sama od sebe: napravljena je anketa, čitatelji su glasali, a rezultat toga glasanja je onda ukoričen. Nema tu ničijega osobnog ukusa i ničijega nastojanja da stvori originalnu i konzistentnu panoramu našega pjesništva. Knjiga je vox populi u čistom obliku. Upravo u tome leži i druga važna njezina prednost: ona je zasnovana na dobrovoljnosti. Nije, dakle, nitko od čitatelja tražio – u školi ili drugdje – da se izjasne, niti im je tko davao priliku da pokažu vlastitu načitanost. Oni su se sami javljali, i to očito iz želje da učine nešto za svoje omiljene autore i tekstove, te da ih eventualno otkriju onima koji ih ne poznaju, kao i da malo propagiraju vlastito shvaćanje poezije i književnosti općenito.

Tako zamišljena knjiga – a nije mi poznato da je itko ikada u nas nešto slično pokušao– ima i nemalu dokumentarnu vrijednost. Čak bismo je mogli svrstati i među pripremne radnje za kakvu znanstvenu studiju, i to prije svega zbog uvida i podataka koje donosi.

Pavao Pavličić

GOSTI

PAVAO PAVLIČIĆ

Pavao Pavličić, hrvatski književnik, književni znanstvenik, scenarist i prevoditelj (Vukovar, 16. VIII. 1946). Studij komparativne književnosti i talijanskog jezika završio 1969. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1974. i doktorirao temom iz područja metrike. Od 1970. zaposlen je na Odsjeku za komparativnu književnost, gdje je od 1985. redoviti profesor, a od 2017. profesor emeritus. Od 1997. redoviti je član HAZU. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo(2015.).
Pavličić je u književnost ušao s naraštajem tzv. fantastičara. Naslovna priča prve knjige kratkih priča Lađa od vode (1972.) može se pročitati i kao programatski tekst naraštaja. U kratkim pričama Dobri duh Zagreba (1976.) donekle je napustio fantastiku i otkrio zanimanje za kriminalistički žanr. Književna ga je kritika od tada počela doživljavati isključivo kao pisca kriminalističkih romana, premda se iz njegova bogatoga proznog opusa, što ga čini stotinjak naslova, može izdvojiti manji broj romana napisanih u toj žanrovskoj tradiciji (Plava ruža, Stroj za maglu, Umjetni orao, Press, Pjesma za rastanak, Rakova djeca, Mrtva voda, Krvnik u kući, Zmijska serenada, Žive igračke, Krvna veza, Crveno pile, Tajno ime, Tri petka u travnju, Hladna fronta, Štićena osoba). U ostalim romanima, od Večernjeg akta (1981.) do Muzeja revolucije (2013.) i Bakrenih sova (2018.), Pavličić prepleće nekoliko žanrovskih tradicija. U knjizi novela Kako preživjeti mladost (1997.), tematizirajući vlastite literarne početke, poseže za elementima fantastičnoga. Neovisno o prevladavajućoj žanrovskoj jezgri pojedine njegove proze, uvijek je vidljiva autorova briga za čitatelja. Ona je posebno tematizirana u knjizi Rukoljub (1995.), pismima upućenima slavnim ženama iz kulturnog života ili junakinjama poznatih književnih djela. Svijest o prijmu teksta razlog je zbog kojega Pavličić kroz svoju zanimljivu priču redovito progovara o velikim književnim temama: pitanju umjetničke originalnosti i autorstva (Večernji akt), pitanju odnosa umjetnosti i zbilje (Krasopis, Koraljna vrata, Pokora), dobra i zla (Koraljna vrata, Škola pisanja), umjetnosti i smrti (Diksilend) te zaborava i pamćenja (Nevidljivo pismo, Zaborav). U 1990-ima Pavličić je u svoje pismo uveo i snažnije autobiografske trenutke (Šapudl, Kruh i mast, Vodič po Vukovaru, Bilo pa prošlo: autobiografski zapisi, Narodno veselje). Oni nisu novost u njegovu pripovijedanju, potječu iz prvih priča, objavljenih 1968. (Suncokret i Dar govora), memoarskoga zapisa Dunav i romana Trg slobode. Pavličićeve knjige s područja znanosti o književnosti pokrivaju tri područja: književnu genologiju, stariju hrvatsku književnost i metričku problematiku (Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti, Književna genologija, Stih u drami & drama u stihu, Sedam interpretacija, Poetika manirizma, Stih i značenje, Barokni stih u Dubrovniku, Moderna hrvatska lirika, Hrvatski dramski stih, Barokni pakao, Mala tipologija moderne hrvatske lirike, Moderna alegorija, Uvod u Marinkovićevu prozu, Nav i raj: studija o Nazorovoj epici).
Pavličić je i autor nekoliko vrlo zapaženih knjiga feljtona te romana za djecu (npr.
Trojica u Trnju). Istaknuo se i kao filmski scenarist, prilagođavajući vlastita djela ili pišući
originalne scenarije. Uglavnom je surađivao sa Zoranom Tadićem, tvoreći jedinstveni
redateljsko-scenaristički »tandem« u hrvatskom filmu (Ritam zločina, Treći ključ, San o ruži,
Orao, Treća žena). Prevodi s talijanskoga (Italo Calvino).

ANJA ŠOVAGOVIĆ-DESPOT

Anja Šovagović-Despot, hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica, spisateljica i glazbena umjetnica. Završila je Klasičnu gimnaziju te srednju Funkcionalnu glazbenu školu u Zagrebu (smjer violončelo) u klasi profesorice Dobrile Berković. Tijekom školovanja osvojila je brojne nagrade na glazbenim natjecanjima. Diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1985. godine, u klasi prof. Tomislava Durbešića, s ulogom Laure Lenbach u drami U agoniji Miroslava Krleže. U Glumačkoj družini Histrion počinje s profesionalnim radom u kazalištu. Zajedno s kolegama studentima s Akademije dramske umjetnosti osniva glumačku družinu Lift. Stalna je članica Dramskog kazališta Gavella u Zagrebu od 1986. Redovita je gošća Dubrovačkih ljetnih igara, Splitskog ljeta i Susreta glumaca u Zagvozdu. Gostuje u HNK u Zagrebu, HNK u Splitu, Zagrebačkom kazalištu mladih, Teatru &TD i drugim kazalištima u Hrvatskoj. Odigrala je više od 50 glavnih uloga u kazalištu, više od 40 uloga na filmu i televiziji te mnoge i značajne uloge na Hrvatskom radiju. Sudjelovala je kao glumica na svjetskim kazališnim i filmskim festivalima: VI Festival Iberoamericano de Teatro de Bogota (s predstavom Tri sestre, 1998.), Arte zero uno u Mexico Cityju (s predstavom Mjesec dana na selu, 2001.), XXIX Festival Internacional Cervantino u Guanajuatu (s predstavom Mjesec dana na selu, 2001.), Festival de Otono u Madridu (s predstavom Mjesec dana na selu, 2002.) i Valencia International Film Festival (s filmom Što je Iva snimila, 2005.).
Kao pjevačica sudjeluje na brojnim festivalima zabavne glazbe: Festivalu zabavne glazbe u Splitu, Festivalu kajkavske popevke u Krapini, Zagorskom glazbenom festivalu Krijesnica, na Šibenskoj šansoni, na Festivalu šansone u Podgori, Zagrebfestu i drugima, kao i na mnogim glazbenim priredbama poput Božića u Ciboni. Snimila je samostalni CD s obradama slavonskih narodnih pjesama pod nazivom K'o će mi zabranit.

Prvu knjigu pod nazivom Divlja sloboda objavila je 2003., a tiskana je u tri izdanja. Drugu knjigu kazališnih eseja i autobiografskih zapisa Kad se ima kome dati objavila je 2010. Treću knjigu priprema u svojevrsnom dijalogu s ocem Fabijanom Šovagovićem koji je za sobom ostavio mnoštvo neobjavljenih eseja i tekstova. Suradnica je časopisa Kazalište u kojem ima kolumnu Vox histrionis. Pisala je kolumnu pod nazivom Divlja sloboda u Večernjem listu 2003. i 2004.

Osim kao umjetnica, aktivna je i kao kulturna djelatnica na brojnim područjima. Članica je Hrvatskog društva dramskih umjetnika, Odjela za kazalište i film Matice hrvatske i predsjednica Časnog suda Matice hrvatske. Odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Dobitnica je brojnih kazališnih i filmskih nagrada i priznanja.