ZAPAMĆENJA O ANTI ANTIĆU I SUDSKIM PROGONIMA

Pravnik, povjesničar i publicist Ivan Mužić osebujni je primjer teških sudbina hrvatskog intelektualca u totalitarnom jugoslavenskom režimu, zbog svog gorljivog rada i domoljublja dvaput je službeno proganjan i zatvaran, ali je pred partijskim istražiteljima ostao čvrst i dosljedan. Svojim hrabrim perom prvi je otvarao tabu-teme zbog čega su ga često napadali dežurni čuvari ideologija. (...) Surađivao je u više časopisa u Hrvatskoj i inozemstvu, radovi su mu tiskani u više zbornika. U protekle 54 godine priredio je brojne knjige naslove i objavio četrdesetak naslova, od kojih je desetak objavljeno u više (dopunjavanih) izdanja primjerice: Razmatranja o povijesti Hrvata, Hrvatska politika i jugoslavenska ideja, Katolička crkva u Kraljevini Jugoslaviji , Stjepan Radić 1918–1928, Masonstvo u Hrvata, Hrvati i autohtonost: podrijetlo i pravjera Hrvata, Pavelić i Stepinac, Hitler i Izrael, Slaveni, Goti i Hrvati na teritoriju rimske provincije Dalmacije, Katolička crkva, Pavelić i Stepinac, Hrvatska kronika 547–1089, Hrvatski vladari od sredine VI. do kraja X. stoljeća, Alojzije Stepinac (izdanje na talijanskom jeziku). (...)

Njegov posljednji naslov je Zapamćenja o Anti Antiću i sudskim progonima, u kojoj je autobiografski progovorio i o svojim političkim progonima. U pogovoru zadnjoj knjizi Vlado Nuić pokušao je ukratko popisati golemo Mužićevo publicističko djelo.

Dugogodišnji je član Matice hrvatske, posebno aktivan za vrijeme hrvatskoga masovnog pokreta, pa Igor Zidić u zborniku Hrvatska i hrvatsko proljeće 1971. ističe: „I Veselica, i Ivčević, i Mužić važni su protagonisti tog vremena u Zagrebu, Splitu i cijeloj Hrvatskoj; odvjetnik Mužić i u Bosni i Hercegovini.“ Nakon obnove rada Matice hrvatske u Splitu devedesetih godina surađivao je i u Matičinu tromjesečniku Hrvatska obzorja. Bio je član još nekih kulturnih društava i udruga (Hrvatski domobran, Hrvatsko kulturno vijeće, Hrvatsko arheološko društvo…). (...) 

Svojim hrabrim perom prvi je otvarao tabu-teme naše povjesnice, zaorao je duboku brazdu u hrvatskoj historiografiji, zbog čega su ga po medijima često napadali dežurni čuvari ideologija, no nakon proteka više godina Mužićevi zaključci, makar i šutke, gotovo se u cijelosti prihvaćaju. Neka njegov odlazak bude pozivom mlađim istraživačima da cjelokupno djelo Ivana Mužića znanstveno i kritički obrade te mu potvrde zasluženo mjesto na Parnasu hrvatskih povjesničara.

Mladen Vuković, U spomen velikom matičaru i proljećaru: Ivan Mužić (1934–2021) (Vijenac 707, 2021: https://www.matica.hr/vijenac/707/otvarao-je-put-najosjetljivijim-temama-hrvatske-povijesti-31551/)