Opojni miris Brunovih karanfila

O Brunu Bušiću je puno pisano i on je puno pisao. Ziral (Zajednica izdanja Ranjani Labud) izdao je njegove sabrane spise u Kanadi 1983. godine, kasnije su objavljeni u domovini u nekoliko ponovljenih izdanja. Bušić nam se tu predstavlja kao pjesnik, pripovjedač, povjesničar i pronicljivi politički analitičar i kritičar. Ova knjiga Srećka Župića Opojni miris Brunovih karanfila nešto je osobito. Rađena je kao anegdotalno prisjećanje na susrete i razgovore s Brunom, uz zanimljivu korespondenciju koju je on vodio sa svojim suradnicima i prijateljima, najviše s Marijanom Gabelicom i Rudo-lfom Arapovićem. Autor kao da, post mortem, razgovara s Bušićem, razmjenjuje s njim neka svoja iskustva, neke vlastite uspomene i vlastita stajališta i poglede na život i posebice na politiku, na položaj Hrvatske i na odnose u njoj, nekad i danas. Ovakav pristup uvijek je plodonosan u smislu iskrenosti, intimnosti i uvjerljivosti. On najbolje ocrtava duh i karakter onoga o kome se piše. Tekstovi su ilustrirani zanimljivim fotografijama iz Brunova života, iz mladih i zrelih godina. No, nije riječ samo o njemu, naići ćemo tu na galeriju likova, poznatih i manje poznatih.

-iz predgovora