Otvorena izložba sakralnih slika u Imotskom

Program je vodila i moderirala Monika Pavlović Grabovac koja se na početku publici obratila riječima „ Večeras svjedočimo posebnom susretu – susretu slike i tišine, boje i molitve, stvarateljica i stvorenoga. Pred nama je izložba sakralnih slika dviju umjetnica koje ne samo svojom rukom, nego i svojim životom svjedoče ljepotu vjere i jednostavnost svjetla. Ova izložba, osim što nam nudi duhovno i estetsko iskustvo, ujedno nas podsjeća na neugaslu snagu likovnog izraza u slavljenju svetoga, unutarnjega i vječnoga“.

Posjetiteljima se prvi obratio i u ime Ogranka sve nazočne pozdravio Dragutin Stjepan Koštro, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Imotskom. U pozdravnom govoru istaknu je značaj Matice kao najstarije i najdosljednije institucije u očuvanju hrvatskog identiteta i kulture posebice kroz ovakva događanja kad se promoviraju domaći autori. Posebno se zahvalio ravnateljici gradske knjižnice „Don Mihovil Pavlinović“ Mariji Jović  koje je ujedno i članica ogranka u Imotskom.

Potom se nazočnima obratio fra Ivo Rastočić, župni vikar u Imotskom rekavši "U prirodi naših interesa prema svemu što postoji oko nas i u nama samima, prepoznajemo slike kao temeljnu vrijednost odnosa čovjeka i Stvoritelja. Čovjek vođen glasom i snagom Duha postaje sposoban iskusiti svoju ulogu i put ostvarenja u onome što je Bog  predodredio za svakog od nas. Upravo ova komunikacija koju želimo uspostaviti, dok samo sebi ili drugima tumačimo određene situacije čini nas „umjetnicima“ koji u sebi stvaraju slike.  Stoga po primjeru Ivane i Josipe ne posustajmo u kreativnosti, komunikaciji s Svetim te dopustimo Bogu da nas dotakne svojim milosrđem“.

O slikaricama i njihovim slikama prozborila je Vesna Ujević, spisateljica, slikarica i humanitarka, "Vjeru možemo svjedočiti na razne načine koristeći talente koje nam je Bog podario, a Ivana i Josipa razvijali su talente slaveći Gospodina. Izloženi radovi govore o radosti života i evanđelja. Slike koje gledamo ne govore samo o snazi nego su i navještaj ljubavi koja sve zahvaća i ispunjava. Slike su određene temom ali je jako bitan kolorit u kojem na njihovima slikama dominiraju plava i narančasta boja kao komplementarne koje se na Ivaninim i Josipinim slikama isprepleću i nadopunjuju. Razigranost ove dvije boje naglašava i razigranost slikarica ali i najavu radosne vijesti. Iz svake slike isijava vedrina koja promatrača ne ostavlja ravnodušnim“ .

Završnu poruku mnogobrojnoj publici uputio je Josip Bosnić. O slikaricama i slikarskim ekspresijama rekao je „ Kako je u svom razvoju tijekom povijesti umjetnost bila ogledalo svoga vremena tako je i danas. Ovaj put nećemo ulagati napore u odgonetavanja danas široko prihvaćene konceptualne umjetnosti prevladavajućih sličnih izričaja nego svjedočiti stvaralaštvu dviju likovnih umjetnica čiji su načini i oblici umjetničkog izražavanja moderni i suvremeni, ali prikazani trezveno i jako čitljivo. Snaga te jasnoće izražena je, u prvom redu, čistoćom duhovnih poruka vjere, kršćanske tradicije i moralnih vrednota koje govore o čovjeku kao biću stvorenom na sliku i priliku Božju“.

Slikarsko umijeće Ivane Bilić Antičević pohvalio je riječima „… kod većeg dijela slika elementi forme koji određuju kompoziciju prvenstveno su boja i svjetlo. Prividni volumen likva uobličen je širokim potezima kist, neovisno o tome radi li se o toplim valerima lica i čela ili hladnim valerima odjeće, čija forma poteza ostvaruje kretanje u trajnom isprepletanju pozadina. Rezime Ivaninog sakralnog stvaralaštva, kojemu ovdje svjedočimo, očituje predanost praktične vjernice uronjene u dubinu umjetničkog stvaralaštva, nudeći nam slikarske dramatski dinamične kompozicijske cjeline pred kojima, kao promatrači, nikako ne možemo ostati ravnodušni“.

O slikarskom umijeću Josipe Udovičić rekao je „… Slike s više likova ostvarene su slobodnim potezima kista čime se forma, u pojedinim detaljima, oslobađa do mjere siluete. Kod tih slika možemo, u nekoj mjeri, tražiti impresionističku impostaciju, ali ekspresivnu formu gustih namaza boje i širokih poteza kista te kontrastiranje toplog i hladnog, na taj način čineći prikaz događaja živim i dinamičnim. Veći dio Josipinih slika sugerira raznobojne  plamene jezike dok zaokružuju centralne figure događanja u njihovom sakralnom značenju, zračeći toplinom i putokazom spasenja“.

Zvonko Babić

Foto: Ljudevit Cikojević