Nova izdanja imotskog ogranka

Imotski ogranak Matice hrvatske bio je aktivan i tijekom pandemije te je objavio desetak novih naslova, makar ih se nije moglo javno predstaviti. Tri su autora postali skoro kućnim autorima imotskih matičara jer su objavili više knjiga.

Nova knjiga Lockdown kaštelanskog pisca Josipa Budiše, aktualni je kratki roman/novela s temom pandemije koronavirusa, u kojoj se kroz dijalog dva stara prijatelja načinju sve dvojbe oko ove nove pošasti i teorija zavjera. To je knjiga koju će rado pročitati mnogi, jer osim promišljanja o virusu donosi i cijeli niz svima poznatih sudbinskih situacija iz svakodnevnog života malih ljudi.

Sedma knjiga proze Na putu za Emaus Ivančice Tomić Petričević je duhovni roman o Ani i njezinu traganju za unutarnjim mirom, koji je poput biblijskog Emausa „na pola puta između neba i kuće“. Strukturu romana čini pleter sna i jave koji se međusobno prožimaju u mislima žene rastrgane između onoga što ona jest i onoga što je mogla biti. Slojevitost kompozicije ogleda se u retrospektivnom nizanju događaja iz njezine prošlosti, promišljanju kako je trebalo biti drugačije, u razgovoru s Pratiteljem koji strpljivo usmjerava njezine razbacane misli. Ponekad se granica između tih dijelova gubi u nejasnom vrtlogu proživljenog i željenog – ističe u pogovoru romanu Divna Šušić.

Umirovljeni hrvatski branitelj Milan Perin je u slikovnici Priče moje bake zapisao 19 kratkih i poučnih narodnih pripovijetki koje mu je u djetinjstvu pričala baka Marija Bićanić (1888. ‐ 1980.), a zatim je objavio i dvije zbirke Moje priče i Moje priče 2 s duhovitim i satiričnim pričama o Domovinskom ratu i paradoksima suvremene zbilje, dio zapisan na kajkavici zavičajnoga varaždinskog kraja.

Profesor emeritus Nikola Kujundžić, nakon zbirke humoreski Ne zaboravi se smijati i slikovnice Ježići, upravo je objavio prvi roman Drugo će vrime, vedru priču o rodnoj Ivanbegovini s dijalozima na zavičajnoj ikavici, sa zgodama ljudi iz tri rata, kroniku malog sela u Dalmatinskoj zagori u koji tek šezdesetih godina prošlog stoljeća dolazi električna energija, televizija i druge tehnološke novotarije. “Nije ovo roman koji pledira na zaustavljanje promjena niti ovaj roman sugerira da se promjena treba plašiti. Jer one dolaze oduvijek, a tako će ostati zauvijek. Ni Dlakanovo selo one ne zaobilaze. Ali, podučava nas Kujundžić, promjene nisu revolucija koja sve prije sebe uništava, zabranjuje i etiketira! Zato, u stvarnosti u kojoj se svakodnevica prazni od stvari koje su do jučer život značile i dok se puni sadržajima novoga, zastanimo načas i u pamet prizovimo našeg Dlakana! Jer, Dlakan živi u nama i s nama, on je dio naše povijesnosti, i neodvojiv je od našega danas i od našega sutra. I naša ga svakodnevica sve više aktualizira i sve više treba. Jer, i on je u temeljima našeg identiteta, na što Kujundžić s pravom i s ponosom upozorava. Pa i kad te sastavnice nismo svjesni. Ili kad je, nedajbože, niječemo!” – zaključila je u proslovu knjizi urednica Dijana Vlatković. Svojim slovima taj humoristički roman preporučili su Petar Gudelj, Matre Maras i Mladen Vuković, a naslovnicu je oslikala Ana Jakić-Divković.

U svojoj prvoj zbirci pjesama Zemlja za ružu umirovljeni pravnik Ivan Znaor “Itan” izabrao je pedesetak pjesama na književnom standardu i zavičajnoj ikavici. Ivan piše pjesme od studentskih dana, objavljivao je stihove u više časopisa, zbornika i na Radio Zagrebu, i odlučio se iz svojih rukopisa izabrati mali izbor lirskih molitvi ljepoti zavičaja i Lijepe Naše, u ovo čudno doba kada je prebolio i koronavirus. Sa šest crteža u boji knjigu je ilustrirala Anđela Šabić.