Zavičajni album

"Domančićev korpus članaka i studija koje su ovdje predstavljene, ma koliko relativno nevelik, iznenađujuće je raznovrstan i prebogat uputama za daljnja istraživanja.  Mogli bismo, bez pojednostavljivanja, reći: za razliku od znanstvenika iz akademskog miljea, konzervatori imaju privilegiju živjeti s umjetninama - naravno, kada su stvarno posvećeni apostolatu svoga poziva - kao da su u njihovom vlastitom kućanstvu, posvećujući se i brinući o njihovoj jedinstvenosti.
Domančićevo će djelo, iznad svega njegov stav da je konzervatorstvo spoj znanja, iskustva i morala, trajno ostati mjerilom naraštajima hrvatskih konzervatora. Kako je on doživljavao spomeničku baštinu? Potpunim uživljavanjem. Pričao mi je kako je na svom Svetome Klementu, u Paklenim otocima, jednom pronašao rimsku zdjelu za pijenje vina: "Našao sam ju iza jedne stijene, okrenutu prema zapadnom suncu. Bit će da je pastir, malo omamljen od vina i popodnevnog sunca, zaspao. Čaša mu je ispala, razbila se, ali među krhotinama nije falila nijedna, mogla se u cijelosti rekonstruirati. Kao da dvije tisuće godina nitko nije bio na tom mjestu."
Davor Domančić čitav je život posvetio spajanju krhotina, čuvanju kulturne i prirodne cjeline svog zavičaja kojeg je beskrajno volio, i kojeg je poznavao kao malo tko drugi."
- Joško Belamarić, iz predgovora