RUDINSKE KRONIKE

Četvrta knjiga proživljenih, nadahnutih i istraživački utemeljenih  tekstova što ih slikarica Jadranka Fatur posvećuje zavičajnoj Rudini na svoj način zaokružuje impresivnu cjelinu. Premda je autorica profesionalno likovna umjetnica, kroz dosadašnje knjige i ovaj rukopis pokazala se više nego skrupuloznom povjesničarkom i dokazala kao spisateljica nemale darovitosti i ozbiljne motivacije. Dok je u prethodnim okupljanjima građe posebnu pažnju posvetila opisu ambijenta, kućnim uspomenama i domaćim običajima, u završnoj knjizi nastoji sumirati iskustva, te posebno ocrtati genealoške veze i životne sudbine mještana toga malog naselja, zapravo zaseoka mjesta Rudina ili svojevrsnog predgrađa Staroga Grada na Hvaru.

Knjigu bismo mogli nazvati i Saga o Šoljanima, jer se doista radi o kronici i povijesti jedne razgranate obitelji iz iste sredine, koja diferenciranim nadimcima (Bežini, Talucinovi, Kontešuštovi, Kantalovi, itd.)  prati postupno račvanje i udaljavanje od jedinstvenog rodoslovnog „stabla“. Žanrovski je tekst također raznolik i razveden. To je i dnevnik autoričinih potraga za dokumentima i svjedocima, najčešće vezan uz majčina kazivanja i razmjenu pisama s davno iseljenim stanovnicima iz dalekih zemalja. To je i povremeno pozitivistički složeni registar podataka i uspostavljenih rodbinskih relacija. To je prikupljeno bogato duhovno nasljeđe inače vrlo skromne, siromašne sredine, koja ima etnografsko-folklornu vrijednost, a posebno bi se moglo vrednovati kao prilog tzv. mikrostorijama, odnosno pročitati iz vizure aktualnih povjesničarskih tendencija obraćanja historizaciji svakodnevnog življenja i običnih ljudi. To je i nemimoilazna literarna vrijednost, mozaik ukriženih priča često dramatičnih i tragičnih akcenata, u svakom slučaju zanimljivih i počesto karakterističnih za sudbine otočana, Hvarana.

Posebnost Rudinskih kronika je i u svojevrsnoj dominaciji ženske perspektive. Naime, majke i kćeri, nevjeste i udovice često su bivale „čuvaricama ognjišta“, pošto su muškarci, muževi i sinovi, pretežnije i ranije odlazili u svijet, tražeći bolje uvjete i načine preživljavanja.

Prihvaćajući terete i obaveze glave obitelji, sudjelujući ništa manje angažirano u teškoćama i naporima poljskih radova, rudinske su žene stvorile pomalo poseban svijet, a ova knjiga omogućuje nam da zavirimo u sredinu za koju bismo kazali da je starinska i patrijarhalna, premda je na svoj način zapravo više feminilna, da ne kažemo matrijarhalna.

Spisateljica Jadranka Fatur (atribut spisateljice moramo joj pridati i priznati na temelju količine i  kakvoće dosad napisanoga, što se izdvaja i lirskim senzibilitetom i narativnim strategijama) ispisala je s pokrićem i uvjerenjem  vrijednu i zanimljivu knjigu.

Evocirala je jedan snažni mikrouniverzum  na pragu njegova nestajanja, uhvatila je gotovo posljednje tragove jednog intenzivnog bremenitog načina života, dala upravo epsku dimenziju inače skromnim i potisnutim sudbinama gotovo zaturena ambijenta. Bez ikakvih ustupaka disciplinarnim zakonitostima  ili žanrovskim ograničenjima, ili pak pomodnim zahtjevima. 

(iz recenzije Tonka Maroevića)