Drenjak za Cvjetnicu

„Odlazilo se subotom, dan prije Cvjetne nedjelje, jer je trebalo nabrati svježe grančice žutog, tek rascvjetalog drenjka za nedjeljni blagoslov u crkvi. U rano subotnje poslijepodne pred župnom crkvom Sv. Nikole počeli bi se okupljati Kostajničani, dolazile su cijele obitelji, jer je svaka kuća na Cvjetnicu morala imati mlade grančice drenjka. Djeca su nosila praporce i zvončiće, muškarci također zvona, a žene uglavnom zavežljaje i torbe s hranom.  Našlo bi se u njima kobasica, sira, slanice, kruha i svakako domaće rakije i vina. Poneka bi domaćica ispekla i kolač, ali sa slatkim se  nije pretjerivalo, jer je pravo blagdansko izobilje trebalo pričekati do Uskrsa. Kada su se svi okupili, procesija je krenula. Naprijed je jedan ministrant nosio križ, za njim su išle pjevačice i djeca s praporcima te muškarci. Odlazilo se u prirodu, kraj Stevanovog Broda na livade ispod prvog tunela. Putom su svi molili krunicu i pjevali Muku Isusovu, a nadaleko se razlijegao zvuk zvona i praporaca. Kada je procesija stigla na Veslajevu baru ili Mlinčeve livade, muškarci su donosili velike grane drenjka s kojih je svatko sebi trgao manje grančice. Uvijek je trebalo koju grančicu odnijeti nekome od starijih susjeda koji su ostali kod kuće. Ostatak vremena provodili bi u razgovoru i blagovanju donesene hrane. Prije zalaska sunca i prvog sumraka procesija je krenula natrag prema župnoj crkvi, na čijim ih je vratima čekao župnik. Ophod je završio zajedničkom molitvom u crkvi.“

Tako je bilo nekad, a danas, zahvaljujući obitelji Kostrić iz Tirola (prigradskog naselja iznad Kostajnice),  oživljavamo ovaj običaj, afirmirajući zajedništvo i veselje koje može pružiti prekrasna priroda koje kostajnički kraj ima u izobilju. Grančice drenjka nošene su u procesiji na Cvjetnu nedjelju.

Marija Krupić