Izložba slika Davorina Radića povodom KESTENIJADE

Davorin Radić (Hrvatska Kostajnica, 1957.) pohađao je osnovnu školu i gimnaziju u Kostajnici, a slobodu djetinjstva i prve mladosti u prelijepoj Unskoj dolini će, kao popudbinu, nositi kroz cijeli svoj stvaralački vijek. Diplomu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu stekao je u klasi Vasilija Josipa Jordana 1983. godine nakon čega se dvije godine usavršavao u Majstorskoj radionici Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Od 1986. do umirovljenja radio je kao profesor na Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Za svoj umjetnički doprinos Davorin Radić primio je 1987. Priznanje 7. sekretara SKOJ-a, a 1999. godine odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Jedan je od osnivača i idejnih pokretača te član grupe Contra od njezina programatskog predstavljanja u zagrebačkom muzeju Mimara 1998. godine do danas. U ljeto 1999. je u rodnoj Kostajnici utemeljio Likovnu koloniju koja je niz godina okupljala vrhunske akademske slikare, kipare i grafičare, likovne znalce, povjesničare umjetnosti i likovne kritičare, ali i glazbenike "s primarnim ciljem promidžbe suvremenog slikarskog i glazbenog stvaralaštva u Hrvatskoj" (Biserka Rauter Plančić). Posljednja, 15. likovna kolonija, koju je okupio Davorin Radić održana je u lipnju 2013. godine.

Osim samostalnih izložaba u rodnom gradu izlagao je na osamdeset i sedam samostalnih izložbi u respektabilnim domaćim i stranim galerijama, a o likovnom radu Davorina Radića objavljeno je i sedam monografija autora, vrsnih hrvatskih povjesničara umjetnosti i likovnih kritičara, Đure Vanđure, Josipa Škunce, Stanka Špoljarića, Dunje Horvat, Ivanke Reberski  i Tonka Maroevića.

Slikar Matko Peić, povjesničar umjetnosti i književnosti, kritičar i akvarelist istančana senzibiliteta, vječiti putnik i putopisac no istovremeno gorljivi zagovornik zavičajnog, bio je najmjerodavniji arbitar koji je pohvalnim prosudbama ohrabrio svog studenta na zagrebačkoj Akademiji u njegovim umjetničkim stremljenjima. Gotovo sva protekla ljeta i vikende Radić provodi u "poticajnom ambijentu zavičajne Kostajnice intenzivno slikajući" (Ivanka Reberski). I danas se njegov život odvija između Zagreba i Kostajnice koju voli, koju oslikava i koja je njegova bezuvjetna ljubav, usprkos svemu! Radićeva slikarska osobnost primjereno je interpretativno osvijetljena i valorizirana u brojnim autorskim tekstovima u katalozima samostalnih izložaba i likovnim monografijama. U svom četrdesetgodišnjem slikarskom stvaralaštvu izgradio je likovnu raznolikost no i neupitnu svojstvenost koju je najbolje sažeo Tonko Maroević u monografiji Davorin Radić - Bezobličje, sličnosti, naličje napisavši: "Upoznali smo ga kao vještog crtača olovkom i tušem, kao suptilnog bilježnika bjegućih trenutaka akvarelom i gvašem, kao suptilnog graditelja smjelih kompozicija uljem i akrilom na platnu i kartonu, pa i kao tvorca čvrstih i zaobljenih volumena u masivnoj terakoti...".

Izložba pod naslovom "Kostajnica - Zagreb - Kostajnica" svojevrsni je putopis slikara i sadrži tridesetak odabranih akrilika na platnu inspiriranih prelijepim krajolicima malenih mjesta i gradova njegovog i našeg oporog no na svoj način slikovitog kraja. Radić je put od Kostajnice do Zagreba i natrag promatrao okom putnika i suvozača, a slikarski zabilježio nizom poetičnih pejzažnih kompozicija. Kostajnica, koja je uvijek početak ili kraj puta, u tom je ciklusu permanentna i dominantna tema. Oku poznate i vizualno poticajne, naoko obične motive od Zagreba, preko Vukovine, Pešćenice, Lekenika, Dužice, Siska, Petrinje, Blinje....Radić je zabilježio s podjednakom empatijom i strašću, a interpretirao i individualizirao snažnim osobnim rukopisom i koloritom, na taj način afirmirajući slikarsko majstorstvo neophodno svakom promatraču za snažan i čist doživljaj viđenog.

Izložbi je prethodilo stručno predavanje prof.dr. art. Davora Žilića, također u organizaciji OMH u Hrv. Kostajnici, pod naslovom Uloga umjetnosti u revitalizaciji zajednice u poslijeratnom području.

Brojna posjećenost izložbi i predavanju pokazala je da  Kostajničani, ali i njihovi mnogobrojni gosti znaju cijeniti prave vrijednosti i da su ih itekako željni, a matičarima je to putokaz kojim trebaju ići.

Marija Krupić