UZ 445. OBLJETNICU OBRANE UTVRDE GVOZDANSKO

Mimohod u čast obrane utvrde Gvozdansko / Snimila Marija Krupić

Nedjeljnu misu slavit ćemo u Gvozdanskom, četrdesetak kilometara udaljenom od Hrvatske Kostajnice, u povodu sjećanja na 445. obljetnicu junačke obrane utvrde Gvozdansko. Iz te davne 1578. ostali su, zubom vremena i nebrigom nagriženi i urušeni, zidovi stare kule koja, usprkos zubu vremena čuva svoju povijest, istinu i priču o hrabrosti. Priču malo poznatu mnogim Hrvatima, a junaštvom nečuvenu u povijesti svijeta.

Daleke 1578. Ferhat-paša osvajao je Gvozdansko kao zadnju utvrdu hrvatskog otpora u Pounju, ali bez uspjeha. Dana 9. siječnja krenuo je u posljednji napad. Kroničari su zabilježili da je ta zima bila toliko oštra da je kora na stablima pucala. Ferhat-paša imao je na raspolaganju deset tisuća vojnika, a Gvozdansko je branilo pedeset vojnika iz posade Zrinskih uz 250 Hrvata rudara iz okolnih rudnika (seljaka sa ženama i djecom), koji su odbili predati grad. Pružali su otpor do posljednjega čovjeka svjesni da se žrtvuju za domovinu. Kad je 13. siječnja turska vojska ušla u kulu, s koje nije više pružan otpor, zaprepašteni su bili prizorom koji su zatekli. Branitelji Gvozdanskog su, svi do jednog, skončali od gladi, zime i dugotrajna otpora, ali bez predaje! Njihovom mučeničkom smrću i junaštvom bio je zadivljen i sam Ferhat-paša, koji ih dade pokopati po katoličkom obredu. Ante Tresić Pavičić u svom epu Gvozdansko književno je uobličio taj događaj na gotovo 700 stranica.

Danas u Gvozdanskom živi nekoliko staračkih hrvatskih obitelji, a desetak stotina hodočasnika iz cijele Hrvatske posvjedočilo je svojim dolaskom štovanje i divljenje zaboravljenoj povijesti, ali i zanemarenoj sadašnjosti toga kraja. Svetu misu predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić u koncelebraciji s biskupom Sisačke biskupije Vladom Košićem i nazočnim svećenstvom. U nadahnutoj homiliji biskup Ćurić istaknuo je neprocjenjivu vrijednost zajedništva s Bogom i ljudima: „Danas to činimo spominjući se međunarodnog priznanja suvremene Hrvatske, 15. siječnja 1992. godine. I tada je, znači ne tako davno, preko našega naroda prelazio težak kotač povijesti, kako je to izrekao sluga Božji kardinal Franjo Kuharić. Toliko nam događaja, stradanja i žrtava, ali i hrabrosti i ustrajnosti, i iznimno mnogo zanosa i ljubavi govori kako je i danas vrijedno izgrađivati i živjeti zajedništvo u krilu svoga naroda.“

U mimohodu do spomen-križa sudjelovale su povijesne postrojbe mnogih hrvatskih gradova u prelijepim povijesnim odorama, hrvatski branitelji iz Domovinskog rata te brojni uglednici hrvatskoga političkog i kulturnog života, kao i članovi mnogih udruga iz cijele Hrvatske. Nakon molitve i polaganja vijenaca i paljenja svijeća slijedio je kraći, domoljubljem nadahnut, kulturno-umjetnički program.

Marija Krupić