Krešo Mikulić

Ovo je priča o Kreši Mikuliću, rođenomu Mamićaninu s američkom adresom, sinu Nikole Mikulića, nadimka Škorić i Ruže rođene Petric, zvane Petričuša. Rođenje na planini Vučipolje, općina Posušje, 13. rujna 1934. godine, kao osmo, odnosno šesto živo dijete, od njih jedanaestero, u siromašnoj, ali poštenoj i vrijednoj hercegovačkoj obitelji. Odmalena je iskusio i muku i radost života. Bistro, napredno dijete rano je naučilo što je borba za opstanak.

Prva slova Krešo je susreo u osnovnoj školi kod Dreče, u privatnoj kući na Cerovu Docu, a stolarski zanat izučio je u Sarajevu. Njegova ljubav prema drvodjeljstvu još živi u sobnome namještaju izdjeljano-me za svadbeni dar sestri Nadi Mikulić udanoj Brzica. No, umijeće vrhunske obradbe drva nije bilo dovoljno njegovoj maštovitoj, znatiželjnoj i upornoj naravi.

Želja za znanjem odvukla je Krešu 1956. godine na studij elektrotehnike u Zagreb. Četiri godine poslije stekao je zvanje diplomiranoga inženjera elektrotehnike. Nakon dobivene diplome zaposlio se u hrvatskome filmskom poduzeću Jadran filmu odnosno Dubrava filmu, koje je od 1956. do 1962. godine, kao tehnička baza, djelovalo samostalno. Poslije odsluženja vojnoga roka zaposlio se u poduzeću Rade Končar. Zbog stalnoga straha od Udbe napustio je zemlju 1967. godine i preselio se u Kanadu.

Kanadske nesnošljivo hladne zime, kao i težnja za napretkom, ubrzali su Krešino preseljenje iz Winnipega u Chicago u kojemu je obavIjao poslove projektanta u tvrtki koja je razvijala sustave za nuklearne elektrane. Tjeran čikaškim vjetrovima i vlastitim nemirnim duhom ubrzo se preselio u Cincinnati. U tome je gradu Krešo Mikulić svu svoju životnu mudrost, znanje i tehničke vještine ugradio u nove izume. Projektirao je crpku goriva za motor bombardera B-1 i sudjelovar u izradbi Black Hawk helikoptera te projektirao sustave testiranja motora za bolide Formule 1. Zbog njegova golema doprinosa društvu grad Cincinnati, okrug Colerain, u američkoj saveznoj državi Ohiu, proglasio je 2021. godine 10. studenoga Danom Kreše Mikulića, a primljen je i u Kuću slavnih Gospodarske komore grada Cincinnatija, okruga Coleraina. Danas, iako u kasnim godinama, postojan je kao stijena rodne grude. Kao i u mladosti pun je ideja, mašte i želja za daljnjim ostvarenjima.

Iz predgovora