U Grudama obilježeno sjećanje na prof. Ivana Alilovića

Tom prigodom održana je molitva na grobu Ivana Alilovića na groblju „Škeljina njiva“ u Ružićima. Molitvu je predvodio ružićki župnik fra Tomislav Jelić, a izaslanstvo OMH u Grudame je prije molitve položilo cvijeće i upalilo svijeću. U večernjim satima toga dana, u knjižnici Osnovne škole „Ruđera Boškovića“ Grude održano je predstavljanje zbornika radova "Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada/Croatian Dissidents and the Dissonance of the West" koji je uredila Julienne Eden Bušić.

Knjigu su predstavili Julienne Eden Bušić, Luka Knez i fra Jozo Grbeš a program je vodila Ivana Bošnjak.

 Fra Jozo Grbeš na ovom predstavljanju kazao je sljedeće "Nepoznavanje povijesti u hrvatskoj javnosti radikalna je nepismenost. Očituje se često u temeljnim nepoznavanjima domovinskog rata i događajima koji su stvarali hrvatsku državu, a posebice u godinama koji su prethodili hrvatskoj neovisnosti. Ništa se nije dogodilo odjednom i puno je ljudi utkalo svoje živote u borbu za slobodu. Tek dolazi vrijeme kada se analizira uloga svih faktora: domovinskih i dijaspore.

Juliene je u ovoj knjizi odlično prikazala kontekst: "Američka politika i u pristupu tzv. jugoslavenskim disidentima stvarala je razliku između onih koji su dovodili u pitanje samu Jugoslaviju i njen sustav i onih koji nisu, odnosno onih koji su kritizirali sustav i onih koji su dovodili u pitanje uopće postojanje Jugoslavije. Tako je bila jasna razlika između pristupa tzv. jugoslavenskim disedentima i hrvatskim disidentima. Njihova polazna točka bila je drugačija. Disidenti iz Sovjetskog utjecaja, država pod Moskovom imali su na Zapadu podršku i zaštitu, dok to nije bio slučaj s hrvatskim disidentima. Geopolitički interesi Amerike i zapada su uvijek imali prednost pred zaštitom ljudskih prava, iako su javno bili puni hvale o ljudskim pravima. Ubojstva hrvatskih emigranata bili su prilično drugorazredna tema medija ili pak ne-tema, dok je sasvim druga priča bila o poljskim, bugarskim, ruskim ili nekim drugim disidentima. Slučaj Brune Bušića je najbolji primjer. Medijski i politički prešućen. (Ubijen na dan izbora Pape Ivana Pavla II, 16. listopada 1978.) Najčešće su hrvatski emigrantski slučajevi, i zatvaranje hrvatskih ljudi bili predmet State Departmenta, a ostali su bili predmet medija i ljudskih prava. 

Ova knjiga s jedne strane pokazuje opakost velikih sila, velikih interesa i velikih obmana te s druge strane malog Davida, malog čovjeka koji se bori za pravo na život, na ime, na obično postojanje. Taj mali čovjek samo je želio biti Hrvat koji može reći: Ja sam iz Hrvatske, Hrvatska je moja domovina. Mali su ipak pobijedili! Zahvaljući Bušićima, Budišama, Tudjmanima, Gotovinama, a onda naravno braniteljima ratnih godina domovinskog rata, san o slobodi je postao živ.

Mario Bušić