Ogranak Matice hrvatske u Grudama - izvješća

NOĆ MUZEJA u Gorici

upni ured Gorica-Sovići, Bratovština Sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići, Hrvatska franjevačka arheološka zbirka „Sv. Stjepan Prvomučenik“ Gorica i Matica hrvatska – Ogranak Grude bili su organizatorima Noći muzeja 2019. u Gorici.

Program otvorenja bio je u staroj crkvi u petak 1. veljače 2019. Na početku su se prigodnim govorima obratili kustos Hrvatske franjevačke arheološke zbirke sv. Stjepana u Gorici fra Vinko Mikulić koji je istakao važnost ove manifestacije kao i važnost mjesta Gorice u arheološkom smislu. Noć muzeja je zatim otvorio Načelnik općine Grude Ljubo Grizelj istaknuvši ustrajnost ove manifestacije u Gorici i pohvalivši organizatore ovoga događaja koji je u kulturnom smislu značajan za općinu Grude.

Nakon uvodnih govora uslijedilo je predstavljanje knjiga pok. fra Vjeke Vrčića, dugogodišnjeg skupljača umjetnina u Staroj Imoti i osnivača i kustosa muzeja i zbirke Franjevačkog samostana u Imotskom. O knjigama i fra Vjekinu djelovanju su govorili predsjednik Matice hrvatske Ogranak Grude Mario Bušić, imotski kroničar i pisac Ante Čelan, te fra Vjekin nećak i urednik njegovih knjiga Vedran Vrčić. Ova večer u Gorici ovogodišnje Noći muzeja je bila svojevrsni Homage fra Vjeki Vrčiću.

Između ostaloga Mario Bušić je kazao sljedeće o fra Vjeki i njegovoj djelatnosti i životu:“ Naš povjesničar dr. sc. fra Robert Jolić ovako piše o ovoj župi: „Župu Gorica čine dva velika sela Gorica i Sovići. Čitavo je područje Župe vezano za Imotski i imotsku krajinu jer je smješteno u istom polju. Sve su do 1718. Gorica i Sovići neprekidno bili dijelom imotske krajine. Te su godine požarevačkim mirom nepovratno otrgnuti iz svoga prirodnog okružja. Imotski je pripao kršćanskom svijetu, a Gorica i Sovići još 160 godina ostali su čamiti u osmanskoj zaostalosti i divljaštvu.“

Ovu nepekinutu vezu osobito nama dragi pok. fra Vjeko Vrčić znao je čuvati i njegovati, zajedno s našim dičnim pok. fra Vinkom (Marinkom) Prlićem. Redovito bi dolazio u Hercegovinu, u Goricu i u Soviće, na Humac… Držao je veze Imotskoga i Imotske krajine i Hercegovine znajući dobro da se ta veza ne smije nikad prekinuti.

Fra Vjeku je cijelog života mučila ta nepravedna povijest. S tugom je gledao napunjene mletačke i austrijske topove kako nemilosrdno udaraju domete granice i rastavljaju u dvoje jedan te isti narod, jednu te istu zemlju, jedno te isto nebo. S utvrda u njegovu i našem Imotskom, i s one u njegovu i našem Vrgorcu. Nije priznavao krugove njihovih šestara na toj izmišljenoj karti. Uvijek je dobro znao: Isti nam je Gospin plač, isto nam je Zdravo Tilo Isusovo i Zdravo Krvi Isusova, isti nam je uvijek bio knez i kralj, u istoj smo tamnici trpjeli, na istim stratištima izdisali. I kada bi mu bilo najteže, a on bi se sjetio i težih vremena i u njima tražio primjere koji su ga nadahnuli, koje je umornom puku kao svjedoke navodio. Pa im je pričao i o tome pisao, da se ne zaboravi. Družio se s fra Stipanom Vrljićem rođenom u Sovićima, graditeljem dičnog imotskog samostana, i onaga u Omišu i znao ga često upitati: A, kako bi Ti to?! A, on mu je smirenog i ozbiljnog pogleda dao savjet, i nikada nije pogriješio. Ni onda kad su se veliki bjegovi ponavljali, kad je morao pržiti ognjišta stoljetna, da bi ih na nekom drugom mjestu, na Skalicama u Omišu, ponovno podigao. I danas pozdravljamo fra Vjeku iz Gorice i Sovića u kojoj je stolovao parochus sancti Stephani Protomartiri ad Imote. Harni fra Stipan, koji zapisa davne godine 1708. što sve i tko podari sv. Stipanu da se opet obnovi ovdje u ovoj crkvi. A original te listine fra Vjeko je u samostanu sv. našega oca Frane u Imotskom sačuvao. I komade tropleta starohrvatskog sv. Stipana u Imoti u Gorici koji na rječit i jasan način govore o našoj ponosnoj i dostojanstvenoj povijesti.

Ovdje posebno zahvaljujem fra Vjekinu nećaku cijenjenom gospodinu Vedranu Vrčiću koji sve ove knjige i ostavštinu fra Vjekinu nije ostavio da memli u podrumu i da trune nego je revitalizirao, ponovo izdao u nakladi svoje Udruge „Kap“ iz Imotskoga.“

Također je Bušić pročitao tekst (rukopis) iz putopisa koji je fra Vjeko napisao, pošto je posjetio Soviće 13. prosinca 1991. godine kad je održana svečana akademija u Sovićima i kad je sovićka škola uzela ime Osnovna škola fra Stipana Vrljića Sovići.

Fra Vjeko Vrčić rođen je u Imotskom, 28. veljače 1914., umro je i pokopan u Imotskom, 9. srpnja 2014. godine, hrvatski je franjevac, svećenik, spisatelj, književnik, teolog, povjesničar, kustos muzeja, skupljač arheološkog i narodnog blaga. Predstavljene su sljedeće njegove knjige: “Plemena Imotske krajine”, Imotski, 2015.; “Vrgorska krajina”  (1972.),  Imotski, 2016.; “Župe Imotske krajine” prvi i drugi dio 1978. – 1980. Imotski, 2017.; “Odjeci” 250-godišnjeg rada imotske župe  1717. – 1967.  Imotski, 218.; “Neretvanske župe (1974.)  Imotski, 2018.; Nakladnik svih ovih knjiga je Udruga “Kap” iz Imotskoga.

Nakon predstavljanja knjiga ministar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Žzh Mladen Begic prigodnim rijecima otvorio humanitarnu izlozbu slika u Galeriji u Gorici. Slike su s Likovne kolonije koja je održana u ljeto 2018. godine u čast Zvonki Bušiću taiku u Gorici, a utržak od prodaje slika bit će namijenjen za liječenje djeteta Petre Tolić iz Gruda.

Upriličeno je i razgledavanje Hrvatske franjevačke arheološke zbirke „Sv. Stjepan Prvomučenik“ Gorica, te razgledavanje arheoloških iskopina, ranokršćanske bazilike i baptisterija s krsnim zdencem u Staroj crkvi u Gorici pod stručnim vodstvom članovi Bratovštine svetog Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići i kustosa muzeja fra Vinka Mikulića. Posjetitelji su uživali u ovoj Noći muzeja 2019. u Gorici sve do 23 sata.

(Markus Bohrermann)

slika


Uredništvo

Danijel Hrgić

Ogranci

Arhiva