NESTALI BEZ TRAGA

Predgovor

8. svibnja 1945. godine. Rat u Europi završio je tog dana. Veliko slavlja odjekivalo je cijelim kontinentom. Radost u našoj široj obitelji pomutila je činjenica da smo do tada izgubili pet članova. Dva ujaka usmrtili su fašisti, a strica, trećeg ujaka i vratića komunisti. Tragedije u vrtlogu našega građanskog rata, koji se odvijao unutar svjetskoga rata, opisane su nekoliko puta. Većinu, memoara i romana pisali su pobjednici u ratu, pa je pristranost u interpretaciji događaja vjerojatna. Opisi poraženih također mogu biti pristrani, a najčešće jesu. Potpuna objektivnost bila bi idealna, ali ne i ostvariva... Traganje za istinom potaknulo me je na to da zapišem sjećanja na svoj tadašnji, nesvakidašnji život. Zabilježiti uspomenu na poginule i nestale drugi je razlog koji me ponukao na pisanje. Čitatelj će u tekstu razabrati da i usred tragedija ima mnogo svijetlih trenutaka i događaja sa sretnim završetkom.