Predavanje o Gundulićevu "Osmanu" Slavice Stojan

Objavljivanje Osmana u dubrovačkoj sredini najviše je zagovarao dubrovački notar i potajnik Republike Đanluka Volantić (1749-1808). Cjelovitom objavljivanju spjeva doprinio je Pjerko Franatice Sorgo prapraunuk Gundulića dopisavši dva pjevanja koja su nedostajala. Volantić je potjecao iz antuninske obitelji koja je pravo ulasku u taj visoki građanski sloj dobila 1668. godine, nakon Velike trešnje kako bi se barem djelomično popunili redovi poginulih antunina. Njegov otac Frano bio je trgovac, a u Dubrovnik je stigao s otoka Mljeta.Volantić je dvadesetak godina radio na različitim rukopisima Osmana. Koristio je dvadesetak rukopisa da bi uspoređivanjem došao do teksta koji mu se činio najprikladniji za objavljivanje proučivši svaki detalj, prepoznavajući svaki autentični Gundulićev stih jer u prijepisima je iznalazio svega i svačega što nije uopće nalikovalo poeziji a kamoli Gundulićevoj poetici. Volantić se potrudio da svako pjevanje povijesno rastumači, protumači nepoznate riječi (nadomjerenja) dopiše Gundulićevu biografiju  te napiše sažetke svih pjevanja. Dva pjevanja koja su nedostajala dopunio je pjesnikov prapraunuk Pijerko Franatice Sorgo.

Objavljivanje Osmana usporili su brojni neskloni događaji. Najprije je to bila bolest priređivača Volantića, potom smrt tiskara Trevisana, s kojim je bio dogovoren posao. Nakon toga slijedio je ulazak Napoleonove vojske u Grad, bombardiranje Grada od strane rusko-crnogorskih trupa i naposljetku, 2008. godine, smrt priređivača Ivana Luke Volantića. Njegov posao je dovršio desetak i više godina kasnije fra Ambroz Marković, redovnik Male braće u Dubrovniku kojemu su predbacivali i suvremenici, a i današnji znanstvenici, povjesničari starije hrvatske književnosti, da je koristio Volantićev cjeloviti uredak, iako je napisao da je koristio tek manji dio Volantićeve kritičke analize Gundulićeva kapitalnog djela. Prema njegovu predgovoru, Osman je bio dovršen za tisak 1821. godine, a na dopuštenje austrijskih vlasti trebalo je čekati još pet godina. Djelo je u tri sveska objavljeno 1826. u Dubrovniku. Matica hrvatska u Zagrebu je objavila Osmana tek 1844. godine s nadopunom dva pjevanja koja su nedostajala iz pera Ivana Mažuranića.

Monika Grdiša Asić