U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Donjem Miholjcu četvrtu godinu zaredom održali su se Dani Zvonimira Torjanca, kojima se na kazališni način odaje počast poznatom Donjomiholjčanu. Dani su trajali od 10. do 13. rujna 2026. godine. U pažljivo odabranom programu našle su se četiri kazališne predstave i predstavljanje knjige koja je ujedno i kazališni predložak za jednu od predstava.

U suradnji s Gradskom knjižnicom Donji Miholjac u četvrtak, 10. rujna s početkom u 19 sati održan je književni susret s mladom spisateljicom Glorijom Lujanović te predstavljen njeni treći književni uradak Škola, poetski roman, ili, kako ga urednik naziva, poemom s izrazito teškom temom iz perspektive osobe koja je trpjela vršnjačko nasilje u prostoru u kojem se to ne bi trebalo događati. Roman je svojevrsni Munchov krik upućen establištmentu, odnosno svim važnim društvenim strukturama kao što su školski sustav, Crkva, političko okruženje, općenito društvo u cjelini. „Roman ima svojevrsnu aktivističku svrhu, napisan je na temelju vlastitog, ali i iskustva drugih polaznika škole, probuditi promatrače koji okreću glavu od svakodnevnog nasilja“, naglasila je autorica. Razgovor je moderirala tajnica OMH u Donjem Miholjcu Marija Rašić.

Drugog dana donjomiholjačka publika, u gotovo popunjenoj kinodvorani, pratila je kazališnu predstavu „Papučari“ u izvedbi Teatra Gavran. Komični zapleti, igre riječi i vječna tema muško-ženskih (ne)bračnih odnosa, pouzdani su recept za komediju čiju režiju potpisuje Mladena Gavran. Glumačku postavu su činili izvrsna Kristina Krepela te Vedran Komerički i Jakov Gavran.

Sljedeće večeri odigrana je monodrama Škola Teatra Gavran u velikoj dvorani dvorca Mailáth u režiji Krešimira Dolančića. Minimalistička scena, glasovi u offu i i jak glumački nastup mlade Rebeccce Aleksić, koji je ovo premijerni kazališni rad, uprizorili su knjigu Glorije Lujanović prikazavši bol, patnju, bijes, ogorčenje mlade osobe koja se mora nositi s vršnjačkim nasiljem. Svojim uvjerljivim scenskim nastupom Rebecca je u gledateljima ostavila snažnu reakciju koja otvara ovakva tema, posebno pitanje kako preživjeti u društvu koje te jedino vidi i čuje kada te treba gaziti. Monodrama traje točno 45 minuta čime se simbolički veže uz svoj naslov, potpuno je prilagođene za prikazivanje u odgojno-obrazovnim ustanovama i kako je mlada glumica u neformalnom razgovoru istaknula „to je predstava koja je napravljena kako bi se mogla odigrati u razredu“. Za stvaranje atmosfere, zvuk, originalne glazbe bio je zadužen Nikola Čeme.

Završna večer 4. Dana Zvonimira Torjanca bila je u znaku Teatra Igre i njihovih dviju predstava. U 18 sati odigrana je u kinodvorani interaktivna dječje predstava Zamisli samo… koja se temeljila na kombinaciji glumca na sceni, ali i kazalištu sjena. Dva gusara (Dominik Karaul i Toni Leaković) u potrazi za blagom s lakoćom su uvukli donjomiholjačku najmlađu publiku u svoju predstavu. Mali kazalištarci su aktivno sudjelovali u predstavi pomažući gusarima u veslanju, plovidbi, rješavanju „zadatka“…
U 20 sati u velikoj dvorani dvorca Mailáth odigrana je lingvističko-poetska akrobacija Stilske vježbe u izvođenju osječkih glumaca Selene Andrić i Dominika Karaule. Stilske vježbe Raymonda Queneaua prilagođena je lokalnom, slavonskom izričaju. Naime, zgoda koju slušamo na mnogo načina, smještena je u osječki tramvaj broj 1. Predstava je osuvremljena uporabom moderne tehnologije te se time lakše približava kako današnjem suvremenom čovjeku, tako mlađoj publici. Stilske vježbe ponovno su na sceni s režiserskim potpisom Vlaste Ramljak. Izvođenje predstave približava se brojci od 50 izvedbi i ideja je ravnatelja Zdenka Rečića da se jubilarna izvedba odigra upravo na mjestu događanja priče – u Osijeku.
Zrinka Jurčević
❌
◀
▶
Danijel Hrgić