Predstavljanje dviju zbirki kratkih priča Tomislava Šovagovića RUDNIK ČVARAKA - JEDAN I DVA

Pisanje o svom zavičaju, jedan je od „dugova“ koji vjerojatno svaki pisac osjeća. Novinar i književnik Tomislav Šovagović s boravištem u Zagrebu, ali s koktelom Slavonca i Dalmatinca u sebi, svojim zavičajima odužio se na najljepši način – knjigom.

Slavonskom zavičaju posvetio je (za sada) dvije knjige. Prva knjiga Rudnik čvaraka izašla je 2012. godine za koju je dobio i nagradu Josip i Ivan Kozarac. Nakon deset godina izašla je knjiga Rudnik čvaraka 2. U velikoj dvorani dvorca Mailath zamirisali su književni čvarci i posjetitelje susreta vratili u Slavoniju 70-tih i 80-tih godina. Svjesnost o odmicanju vremena i želja da se zabilježi djetinjstvo u Slavoniji, početna je ideja i misao vodilja u obje knjige. Priče sadrže portrete dragih osoba, portret sela Ladimirevaca, sjećanja i anegdote iz perspektive pomalo začuđenog dječaka iz Šibenika/Zagreba. Središnje osobe su djed Šamuka (brat  Fabijana Šovagovića) i baka Eva, no i mnogobrojna slavonska rodbina i mještani sela. Rudnik čvaraka 2 nešto više progovara o braći Franji (djedu Šamuki) i Fabijanu otkrivajući njihove zgode i nezgode. Vješto radeći ravnotežu između stvarnog sjećanja i „naknadne pameti“, pisac je gradio svoje kratke priče o Slavoniji. Kako je i istaknuo, sve su one nepravilne kao čvarci i treba ih dozirano konzumirati. Osim što je govorio o motivima, dotaknuo se i slavonskoga rječnika te nas prisjetio na mnoge zaboravljene štokavizme - ponjavka, pendžeraši, konjara…i sl.

Pisac je potvrdio kako su mnoge priče i putopisnog karaktera te možemo samo reći da sadrži u sebi i odraz velikog putopisca Matka Peića, posebno njegovih putopisa Putujući Slavonijom. Iako je središte zbivanja selo Ladimirevci, čitatelj se prepoznaje u pričama i doživljava ih kao bliskim, kako je primijetio Ivan Vlahović rečenicom, „čitajući Čvarke imao sam osjećaj kao da smo živjeli u istoj kući“. Putovanje Šovagovićevom Slavonijom, njezinim običajima i posebnostima, moderatorica Marija Rašić završila je mišlju koja na metaforičan način govori o samom piscu „Idealan stan je u Zagrebu u kukuruznom polju iz kojeg puca pogled na Šibenski kanal.“ Šovagović se nasmijao na tu rečenicu, potvrđujući da je to izrekla njegova sestra budući da on u sebi doista nosi jedan koktel zavičaja. Ulomke i priče na predstavljanju čitala je Zrinka Jurčević.

    Na kraju susreta pisac je zahvalio domaćinima, tj. Ogranku Matice hrvatske u Donjem Miholjcu na pozivu i gostoprimstvu. Nakon nekoliko pitanja posjetitelja bila je mogućnost kupovine knjiga i razgovor s piscem.

Zrinka Jurčević