30 godina goranskih dijalektalnih sijela GOVOR MOG ZAVIČAJA

 Gorski kotar je pravo jezično bogatstvo. Na malom prostoru nalaze se i kaj i ča i što. U malim mjestima govori se brojnim dijalektima. Na tako malom području susreću se sva hrvatska narječja. Ne samo da se susreću već se i dijele i umnožavaju i mijenjaju. Tako znamo reći da skoro svaki zaselak ima svoje narječje, svoj dijalekt. Na sreću bar jedan, čabarski,  je sačuvan kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro. Kako bi se ti govori, narječja očuvali Matica hrvatska već trideset godina potiče učenike na literarni izričaj na svom narječju. Kakva li je situacija tek danas, danas kada nema još više živih sela, kada je broj djece u razredima prepolovljen, kada se doseljava i mijenja struktura stanovništva. Na inicijativu Nives Marjanović, predsjednice Ogranka Matice hrvatske u Delnicama, u jesen davne 1992.godine započelo se s organiziranjem dijalektalnih sijela pod nazivom Govor mog zavičaja.

Na dan osnivanja obnovljenog ogranka MH Delnice prije 30 godina, Nives Marjanović, dugogodišnja predsjednica, pozdravila je sve nazočne, ponosna što možemo obilježiti 180 godina MH u Hrvata, 30 godina Ogranka Delnice i 30 godina dijalektalnih sijela.  Nakon nje  s radošću je skup pozdravio Marijo Dominiković, glavni tajnik Matice hrvatske te Stjepan Sučić, član Glavnog odbora MH istaknuvši kako je ovo prekrasan prilog proslavi 180. godina Matice hrvatske u našoj državi te pohvalivši upravo ovakve susrete u kojima se njeguje zavičajnost.

Nazočne su pozdravili i ravnatelj škole domaćina Mladen Bolf te gradonačelnica Delnica Katarina Mihelčić. Domaćinska škola Ivan Goran Kovačić iz Delnica pripremila je bogat program u riječi i glazbi na domaćem delničkom govoru.

Od osnutka 1992. godine do danas, članovi MH, učitelji i mentori uspjeli su zapisati i riječ. Tako je 2001.godine tiskan prvi Goranski zbornik, 2014.godine drugi, a 2021.godine i treći Goranski zbornik. U ovom trećem zborniku na preko stotinjak stranica predstavlja se literarno stvaralaštvo učenika unazad desetak godina skoro svih škola Gorskog kotara. Nakon pozdravne riječi predsjednice i kronologije Goranskih dijalektalnih sijela “Govor mog zavičaja“ nabrojeni su  svi književnici koji su bili gosti i uveličali svake godine sijelo te navedene  poklon knjige.

Sudjelovale su-abecednim redom škole iz  Brod Moravica, Čabar sa školama Gerovo, Prezid i Tršće, Brod na Kupi, Delnice, Fužine, Lokve, Mrkopalj, Ravna Gora, Skrad i Vrbovsko te srednje škole iz Delnica i Čabra.

Skoro svaka škola ima po jedan likovni rad kojim se predstavlja. Svaku školu predstavio je i učitelj voditelj. Tijekom godina iz goranskih mjesta dolazili su po školama: iz Brod Moravica - Indira Rački Joskić, Dijana Arbanas i Jasna Šepac, iz Broda na Kupi – Dragica Majnarić i Ana Derenčinović Shala, Mihaela Špoljarić, iz Čabra Danijela Peršić, Marina Hrga Arh, Sanja Klarić, Rezika Jašarević, Ingrid Žorž, iz Delnica –Marija Glavović, Anđelka Briški, Eva Luketić, Vlatka Pizent Kruljac, Božica Pleše, iz Fužina Ivana Kauzlarić, Tamara Vraneković i Antonija Baričević, iz Lokava Mirjana Pleše, Marijana Rakas, Andreja Marković, iz Mrkoplja Zora Karlović, Bruna Mihelčić Fak, Marija Skender, iz Ravne Gore – Romea Podobnik, Gordana Podobnik,  iz Skrada Ruža Mavrinac, Nelica Udvardi, Ana Matić Zagorac, Sanja Despot Abramović, iz Vrbovskog Manuela Valenčić, Martina Vuk,  Vesna Trope, iz Srednje škole Čabar Danijela Peršić, iz Srednje škole Delnice Jasminka Lisac, Tihana Hrg, Iva Kezele.

To su učitelji-mentori pod čijim vodstvom se ne dopušta tišina domače riječi. To su učitelji koji u svojim mjestima predvode istraživanja baštine, običaja, spašavanje od zaborava i najmanje riječce. Pa ako od sveg njihovog truda ostane samo jedan učenik koji će svoju djecu učiti po domače rad je uspio. Iz svake škole u Zborniku 3 dolazi po nekoliko literarnih ostvaraja. Negdje su to pjesme, negdje priče, istraživanja običaja i nekadašnjeg života, pripovijedanja o današnjici usred pandemije, zabilješke ljepota Gorskog kotara, ali i odnosa u obitelji, školi.

„Crtice su to koje je dječji um zapamtio, zamislio i zapisao na svom materinjem dijalektu, na svojoj domačoj riči. Na taj način pokušali smo zapisati dijelove života prošlost i sadašnjosti na jeziku koji je živ, koji se mijenja, ali koji je naš domači. Zajedničkim snaga mi smo to na nivou Gorskog kotara i uspjeli. A kako napisana riječ ostaje, tako vam i ovaj treći zbornik po redu ostavljamo u zalog budućnosti.“, rekla je Dijana Arbanas predstavljajući Zbornik 3.

Na sijelu su se sastali učenici koji su od početka svog školovanja pa sve do Srednje škole njegovali svoje narječje i čuvali svoju baštinu. Jer samo na taj i takav način može se voljeti svoj kraj i svoja domovina.

Dijana Arbanas