Ogranak Matice hrvatske u Đakovu - izvješća

22. ĐAKOVAČKI SUSRETI HRVATSKIH KNJIŽEVNIH KRITIČARA

U organizaciji OMH u Đakovu, i DHK, Ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskog, u sklopu 53. Đakovačkih vezova u Đakovu su 27. i 28. lipnja održani 22. Đakovački susreti hrvatskih književnih kritičara.

 Susreti su svečano otvoreni 27. lipnja u Rock klubu King. Sudionike su pozdravili dogradonačelnik Robert Francem, Mirko Ćurić, potpredsjednik DHK-a i predsjednik Ogranka osječko-baranjsko-srijemskog, a sudionicima se obratio i Vlado Filić, predsjednik đakovačkog OMH. Nakon svečanog otvaranja u večernjim satima Zvonimir Stjepanović predstavio je prošlogodišnji Zbornik Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara s temom Književna kritika u fokusu.


Božidar Petrač, Vesna Kaselj i Damir Barbarić na predstavljanju zbornika o nakladništvu MH

Zatim je predstavljena nova knjiga Josipa Palade U olovnom vremenuknjiževni i likovni zapisi, kojoj je predgovor napisao književnik Mirko Ćurić. „Bez književnika i čovjeka kakav je Josip Palada“, ističe Ćurić, „svijet bi bio manje lijepo mjesto. Bogatstvo književnog opusa, ali prije svega ljudska srdačnost i toplina, priskrbile su Josipu Paladi mnogo prijatelja i poštovatelja. Njegova je biografija bogata, a svojim je životom i djelovanjem zaokružio praktično cijeli hrvatski prostor: zavičajnim piscem smatraju ga u nekoliko hrvatskih gradova. Palada je pisac koji je i u olovnim vremenima, u kakvima smo živjeli i u kakvima i danas živimo, znao pronaći bljeskove topline, dobrote, ljubavi, prijateljstva i promicanja umjetnosti. Većina tekstova u knjizi objavljena je ranije u raznim publikacijama. Autor je odabrao uglavnom tekstove koji su vezani uz Đakovo, ‘grad Mir’, kako ga je nazvao u romanu Miris majke iz 1986.“ O romanu su govorili Fabijan Lovrić i književnica Livija Reškovac. Tematska osnovica Paladine knjige svakako je prvenstveno u umjetnosti, ali dominira i tema rata i domoljublja. Priče o umjetnicima i njihovim sudbinama ispričane su toplo i ljudski pa će knjiga izići iz okvira zapisa i pružiti čitatelju više od golih znanstvenih činjenica.

Nakon toga predstavljen je roman Martin Tišljer đakovačkog književnika Adama Rajzla. U pogovoru knjizi Sanja Jukić ističe da je i u novoj knjizi Adama Rajzla, kao i u dosadašnjima (Zvonik Eve ŠimunoveSjene na mjesečiniMornareva žena), strukturno središte priče lik kroz koji se emitiraju posljedice povijesnih zbivanja prve polovice i sredine 20. st. Rajzlov je rukopis kombinacija novopovijesnoga, društvenog i obiteljskog romana. O romanu na promociji je govorio Mato Nedić rekavši da je Rajzl progovorio o životu u Slavoniji tijekom 20. st., prikazujući mikrolokalitet rodnog sela Dragotina, a posredovanjem Martinova lika i sudbine mještana. Pripovijedanje obuhvaća širok vremenski raspon - vrijeme Kraljevine Jugoslavije, NDH i Socijalističke Jugoslavije. Smjenjivanje državnih tvorevina itekako je utjecalo i na sudbine pojedinaca, što je najbolje vidljivo u Martinovoj životnoj priči. Premda u romanu govori o očevu životu, Rajzl je uspješno izbjegao glorificiranje njegova lika. O romanu je govorila i Milica Lukić s osječkog Filozofskog fakulteta. Posebice je naglasila da je autor naslovom romana Martin Tišljer funkcionalno-motivacijski potvrdio svoje mjesto zavičajnoga, slavonskog pisca, jezikom se izravno referirajući na prostor. Naime, apelativ tišljer iz naslovne sintagme, koji se prometnuo u osobno ime, nije samo germanizam što je postao znakom prepoznavanja obitelji Rajzl u mitskome selu Dragotinu pokraj Đakova kao zanatske, stolarske obitelji već je izravni signal slavonskoga dijalekta kojem su njemačke posuđenice vlastitost. U glazbenom dijelu nastupio je duo AH Josip (Joco) Molnar i Sanja Hajduković, a tekstove je čitala Vesna Kaselj. Nakon glazbenog predaha predstavljena je knjiga Zorana Predina Glavom kroz zid, koji je potom održao i kontautorski koncert. S autorom je razgovarao Mirko Ćurić.

Drugog dana u Spomen-muzeju Josipa Jurja Strossmayera, u povodu dvadeset i pet godina od smrti Zlatka Vincea, predstavljena je knjiga Vatroslava Kalenića, Vladimira Anića i Zlatka Vincea Rasprave i članci, koju je priredio Ivo Pranjković u Matičinim Stoljećima hrvatske književnosti. „Zlatko Vince najplodniji je proučavatelj kulturne povijesti hrvatskog jezika. Iza njega ostao je opsežan i vrlo vrijedan znanstveni opus s više od dvije stotine raznovrsnih priloga, U tom opusu prati razvojni put hrvatskog književnog (standardnog) jezika posebice u 20. st. Stoga su rezultati mnogih njegovih proučavanja već dugo nezaobilazni u hrvatskome jezikoslovlju, a neki će bez ikakve sumnje ostati i ubuduće“, kazao je Pranjković.

U povodu teme MH i stvaranje književnog kanona predstavljena je knjiga Skrb za duh nacije: prilozi za povijest nakladništva MH, koju su uredili Damir Barbarić i Stjepan Damjanović. Istaknuto je da je Matičino nakladništvo hrvatskom narodu podarilo više od osam tisuća izdanja u Zagrebu i ograncima MH diljem Hrvatske i u inozemstvu. U Zborniku je objavljeno dvanaest radova o Matičinu udjelu u oblikovanju hrvatske kulture, posebice u području književnog jezikoslovlja, povijesti, filozofije, glazbe i prevedene literature.

Na kraju je predstavljen roman Katedrala francuskoga pisca Karla Jorisa Hyusmansa u prijevodu Božidara Petrača.

Za nagradu Julija Benešića za najbolju književnu kritiku i povelju uspješnosti stiglo je osam naslova. Prosudbeni sud odluku o dobitnicima objavit će početkom listopada, a nagrada će dobitnicima biti uručena 22. studenog.

(Adam Rajzl)

Izvor: Vijenac, br. 661



Uredništvo

Danijel Hrgić

Ogranci

Arhiva