Predstavljena knjiga „Don Branko od Zvirovića do Zvirovića“

O knjizi i životu don Branka govorili su Marija Šimović, Šimun Fofić, Krešimir Veselić i Mijo Nujić.

Don Branko Šimović je rođen u Zvirovićima, osnovnu školu je pohađao u Čapljini, klasičnu gimnaziju u Dubrovniku. Nakon osluženog vojnog roka emigrira u Njemačku, završava studij Teologije i postaje svećenikom. Dolaskom velikog broja Hrvata u Ruhrsko područje stvara se potreba o dušebrižništvu i don Branko osniva HKM Bochum i kasnije HKM Lüdenscheid.

Kao predani Božiji poslanik, brinuo se o potrebama novo pridošlih ali isto tako je pomagao velikom broju studenata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, da rade na ljetnom odmoru ili da dobiju mjesto na sveučilištu Bochum. Jedan od onih koji su radili u Opelu bio je i sadašnji vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukušić. Smatra se da je pomogao oko 500 studenata i radnika naći posao.

Marija Šimović je u svom uvodnom govoru pozdravila nazočne i pojasnila kako je došlo do pripreme i tiskanja ove vrijedne knjige. Dolaskom don Branka u rodne Zviroviće u mirovinu i razgovorima u obitelji o životu i aktivnostima kroz dugi period i zbivanja u tuđini, sazrijevala je ideja da se sva sjećanja i zapisi skupe u jednu knjigu i da se objave, što je i učinjeno uz pomoć Ogranka Matice hrvatske u Čitluku.

Šimun Fofić u svom izlaganju se prisjetio početka poznanstva sa don Brankom kojeg je upoznao daleke 1979. godine. Osvrnuo se o živoj aktivnosti hrvatskih studenata na sveučilištu Bochum i značenju SUSRETA za studente i intelektualce. Susrete je jedanput godišnje organizirao don Ante Jelić. Nakon što mu je oduzeta putovnica, preuzeo je don Branko. Na tim susretima su kao predavači bili : dr. Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Ivan Raos, Slavko Mihalić, Dalibor Brozović, Dubravko Horvatić, glumac Fabijan Šovagović, Ivan Golub i mnogi drugi.

Prof. dr. Veselić upoznao je don Branka davne 1976. godine da bi se njihovo prijatelljstvo produbilo nakon hrvatske nezavisnosti, posebno preko novoosnovanih udruga Matica hrvatska, Deutsch-Kroatischer-Kulturverein i drugih. Don Branka je doživio kao veoma obrazovanog svećenika i prisjetio se anegdota sa zajedničkih druženja.

Mijo Nujić je govorio o don Branku kao političkom emigrantu, svećeniku, humanisti, domoljubu i pjesniku, sa težištem na pjesnički izričaj. U knjizi je objavljeno 42 pjesme i za potrebe predstavljanja izrecitirane su: GASTARBAJTERI i ECCE VUKOVAR URBS. Pjesme je čitala Ana Markanović. O pjesmi Ecce Vukovar urbs, koja je bila i njegova zadnja pjesma, Nujić se posebno osvrnuo na vrijeme nastanka - 17. studeni 1991. godine. Pjesma je duboko emocionalna, ispunjena gorčinom, tugom, bolom i strepnjom. Napisana je u obliku pješčanog sata, gdje nada umire u kataklizmi smrti i ubijanja. Na kraju Nujić zaključuje da po njemu ova pjesma treba biti u Antologiji domoljubnčog pjesništva.

U muzičkom dijelu nastupila je premijerno ženska klapa MIR iz Essena i sa svojim izvedbama – Kamen, krš i maslina, Prva ljubav i Krist na žalu - oduševile mnogobrojnu publiku.

Mijo Nujić
Foto: Ljiljana Sikavica