Intervju s predsjednikom Ogranka Ivanom Pranjićem

Gospodine Pranjiću, zašto je u Čakovcu organiziran skup potpore narodnoj pjesmi?

Kolega Predrag Kočila i ja u ime KUD-a Mihovljan i Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu, koji su organizirali skup, u srpnju prošle godine medijima smo poslali priopćenje naslovljeno Čije su vlasništvo hrvatske pučke popijevke iz Međimurja? u kojem smo naveli da bi se odgovor na to pitanje, slijedom elementarne logike, trebao činiti jednostavnim. Glasio bi: hrvatske pučke popijevke iz Međimurja vlasništvo su hrvatskoga međimurskog puka čiji ga je narodni genij i stvorio. Istaknuli smo da ne samo logika nego i historiografija može potvrditi istinitost i valjanost te konkluzije. Naime, 1920. u Versaillesu knjiga Vinka Žganca „čudnoga“ naslova Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja bila je krunski dokaz da je Međimurje hrvatski, a ne mađarski etnički prostor i pripojeno je matici zemlji. Što su, međutim, danas, logika i historiografija, zapitali smo se, što međunarodni ugovori, što cjeloživotni napori ljudi poput Žganca, Andrašeca i Štolcera Slavenskog kada služba jedne udruge može ograničiti javno izvođenje tih pjesama pod krinkom zaštite fantomskih autorskih prava?

Mislite na Hrvatsko društvo skladatelja?

Da, riječ je o Hrvatskom društvu skladatelja i njegovoj stručnoj Službi zaštite autorskih muzičkih prava ZAMP. Tim priopćenjem, a sada i ovim skupom, htjeli smo upozoriti javnost da su oni uzurpirali naplatu autorskih prava za sve javne izvedbe skladbi u Hrvatskoj, neovisno o tome tko su autori, jesu li živi ili mrtvi, jesu li poznata njihova imena ili su anonimni. Cjelokupno glazbeno blago, od pučkih popijevaka do suvremene produkcije, pretvorili su u privatno vlasništvo iz kojega izvlače profit.

Možete li potkrijepiti tu tvrdnju?

Na adrese kulturnih društava i udruga koje se bave očuvanjem i promocijom pučkoga stvaralaštva, redovito, nakon njihovih javnih nastupa, stižu visoki računi koje moraju platiti u ime zaštite fantomskih autorskih prava na djela hrvatske pučke baštine. Te račune šalje HDS-ova služba ZAMP-a pozivajući se na Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. Oni, uz prijetnju sudskim progonom, nameću naplatu izvođenja svih glazbenih djela na cijelom hrvatskom prostoru bila riječ o kompozicijama članova HDS-a ili izvornim narodnim pjesmama. Ako primjerice crkveni zbor, seoski KUD ili školarci danas zapjevaju Narodi nam se kralj nebeski, već sutra mogu očekivati preporučenu pošiljku s računom ZAMP-a.

HDS vam je odgovorio demantijem. Kaže da je hrvatski zakon u cijelosti usklađen s europskim propisima i praksom i da se novac koji udruge uplaćuju vraća kroz fond za poticanje kulturno-umjetničkog stvaralaštva.

Ne bih se složio. U Sloveniji su, primjerice, pučke popijevke zaštićene od bilo kakva oporezivanja. Što se fonda tiče, dovoljno govori podatak da ni jedno od 66 kulturnih društava iz Međimurja ne dobiva od njih potporu. Možda je netko nekada dobio kakvu simboličnu nagradicu, možda plaketu za nastup na smotri, ali u sustavu potpora to je ništavno. Samo jedinice lokalne samouprave sustavno pomažu ta društva, a dobar dio te potpore sustavno prisvaja ZAMP jer iza njega navodno stoji tzv. Josipovićev zakon. Oni uzimaju po zakonu.

Odgovorili su vam i da je riječ o simboličnim iznosima, koji se uglavnom odnose na aranžere i koreografe koji su obradili izvorna djela.

Zar je simboličan račun od više od tri tisuće kuna koji je nedavno upućen jednom varaždinskom kulturnom društvu za organizaciju smotre pučkog stvaralaštva, ili tisuću tristo kuna koje je KUD Mihovljan morao platiti za godišnja predstavljanja? Čije aranžmane HDS-ZAMP naplaćuje? Jesu li oni ikada provjerili čiji su aranžmani tih pjesama ili koreografije tih plesova? Nisu. Oni naplaćuju bez provjere jer drže da je Hrvatska njihov feud, a hrvatski puk kmetstvo koje mora plaćati desetinu. Aranžmane i koreografije u KUD-ovima kreiraju voditelji koji su za to zaduženi, a ne izmišljeni likovi iz HDS-a. 

Kako komentirate pravna tumačenja da bi promjena zakona ugrozila članstvo Hrvatske u tzv. Bernskoj uniji, koju čine 142 zemlje potpisnice Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela, temeljnoga međunarodnog akta u tom području.

Sva njihova argumentacija svediva je na juridički formalizam koji u nezrelom i pravno neuređenu društvu lovi u mutnom. Ako je ovo uistinu ozbiljno zamišljen zakon, primijenimo ga dosljedno do kraja. Zašto, primjerice, Društvo hrvatskih književnika ne bi poput HDS-a također naplaćivalo svoja autorska prava? Svaka pučka popijevka, osim melodije, ima i tekst. Po istom modelu treba naplaćivati i autorska prava anonimnih pisaca. Time bi se, doduše, oporezovalo 20 posto prihoda KUD-ova, ali pisci bi zato ubuduće mogli mnogo bolje živjeti, ako ne od vlastitog, onda od narodnoga književnog stvaralaštva, poput braće skladatelja.

Na skupu ste rekli da je i Matičinom ogranku u Čakovcu nedavno izdan „sporan“ račun.

Tako je. Na predstavljanju knjige Stjepana Hranjeca Cvetnjak međimurskih popevki u Prelogu i Čakovcu Zbor umirovljenika iz Preloga i Vokalna skupina KUD-a Katruža iz Ivanovca otpjevali su po nekoliko pjesama iz te knjige. Nakon nekoliko dana Ogranku stiže zahtjev iz ZAMP-a da mora navesti koje su kompozicije izvedene i koliko je publike bilo u dvoranama da bi oni mogli razrezati iznos koji treba platiti. Ostali smo zgranuti. Zar oni koji ulažu svoja skromna sredstva, dobivena od županije i grada, u promicanje lokalne kulturne baštine moraju nekomu na državnoj razini plaćati dadžbine za tu promidžbu? Sljedeća situacija govori o kakvu se apsurdu radi. Na toj istoj promociji sjedio je čovjek koji je glazbenik koautor navedene knjige, skladatelj Ladislav Varga. On je definirao notni zapis napjeva, svojevrsni, dakle, aranžman. U čije ime ZAMP naplaćuje taj aranžman, pravome autoru u ime imaginarnoga?

Prije prosvjeda sastali ste se s predstavnicima HDS-a. Kako je protekao razgovor?

Gospodin Nenad Marčec, direktor ZAMP-a, tražio je da ga prije zakazanoga skupa primimo. Prihvatili smo poziv, razgovarali s njime i ZAMP-ovom pravnicom. Gospodin Marčec je, na uljudan način, što inače ZAMP-u nije imanentno, ponudio neke ustupke koji su, vjerojatno, u njegovoj nadležnosti, a odnose se na izuzeća od naplate školskih priredbi, crkvenih proštenja i predstavljanja knjiga, s čime smo se suglasili. Taj novi ton, bitno drukčiji od dosadašnjega, birokratskog, pohvalili smo i na konferenciji za novinare koju smo nakon sastanka održali. Ostali smo, međutim, pri odluci o održavanju skupa jer glavni problem nije riješen, a to je pitanje: Tko je vlasnik hrvatskih pučkih popijevki?

Kako prema vama doći do rješenja?

Naš je krajnji cilj promjena članka 8. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima jer je njegova namjerna nedorečenost otvorila mogućnost HDS-u da uvedu namet koji im godišnje donosi milijunske svote, oporezujući ono na što ni po kojoj logici nemaju pravo. Smatramo da nitko ne smije zlorabiti nacionalno kulturno blago u svrhu vlastitoga bogaćenja i sprječavati njegovu promociju bilo komu tko o njemu skrbi.

(razgovarao Goran Galić)

Izvor: Vijenac, br. 592