„Jučer je bilo sutra“ – Čakovec u Koprivnici

U predstavljanju knjige, uz autora, sudjelovali su potpredsjednik Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu Ivan Pranjić u ime nakladnika te književni kritičar Mario Kolar, dok je program kao domaćin moderirao predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Koprivnici Dražen Ernečić. U uvodnoj riječi, nakon pozdrava okupljenima, on je istaknuo kako je ovo komprimirana knjiga poezije Zvonka Kovača, u kojoj su sabrana najbolja njegova ostvarenja od ranih studentskih do suvremenih dana. Uslijed toga, na njenim se stranicama može pratiti usporedan rast pjesnika i njegova pjesničkog opusa.

Ivan Pranjić također se dotaknuo prvih godina Kovačeva stvaralaštva, prisjetivši se sudbine njegove prve pjesničke zbirke Courbette, koja je po izlasku iz tiska zabranjena i u kontekstu reperkusija uslijed gušenja Hrvatskog proljeća sredinom 1970-ih godina uništena. No, naglasio je Pranjić, unatoč tome mladom Zvonku Kovaču u potporu je priskočio niz istaknutih profesora zagrebačkoga Filozofskog fakulteta.

Nakon što je, na Pranjićevu molbu, pročitao svoje stihove posvećene Miroslavu Krleži, Zvonko Kovač u svom je govoru predložio da se u Koprivnici, kao gradu u kojem se svake godine održava poznati renesansni sajam, u sklopu tih događanja javno interpretiraju neke od njegovih petrarkističkih pjesama, pisanih kajkavštinom u tipičnoj renesansnoj formi, a koje se odnose na prohujala vremena. Prisjetio se i svojih profesorskih uzora iz studentskih dana – Zdenka Škreba, Milivoja Solara, Jure Kaštelana, Ante Stamaća – sve odreda hrvatskih književnih vertikala 20. stoljeća.

Naposljetku, Mario Kolar – nekadašnji Kovačev student – pružio je pregled ostatka Kovačeva opusa, sastavljenog od devet objavljenih knjiga, kao kajkavolog najviše se zadržavši na kajkavštini kao vrijednoj konstanti u Kovačevu polustoljetnom stvaralaštvu.

Umjesto zaključka, o Kovačevoj poeziji i o književnoj večeri održanoj u Koprivnici najbolje će progovoriti stihovi pjesme čija je interpretacija u autorovoj izvedbi utjelovila i emotivni vrhunac događaja: „Kada kažem hrvatski jezik, ponosim se samo svojim sobstvom, onda mislim da sam ravnopravan sa svima, da imam domovinu, svijet.“

Saša Vuković