Znanstvenopopularni prikaz višestoljetne tronarječnosti u Gorskom kotaru: GORANSKI GOVORI U RIJEČI, STIHU I GLAZBI

PIŠE Smiljana Škugor-Hrnčević

U povodu 90. obljetnice osnutka Društvo Goranin u Zagrebu predstavilo je 1. listopada u Središnjici Matice hrvatske u Zagrebu znanstvenopopularni prikaz pod naslovom Goranski govori u riječi, stihu i glazbi, svojevrsnu posvetu višestoljetnoj tronarječnosti u Gorskom kotaru i nastanku jedinstvenih dijalekata koji su posljedica doseljavanja stanovništva, u doba zbjegova pred Osmanlijama, za vrijeme vladavine Zrinskih i Frankopana od 15. do 18. stoljeća, ili pak u drugim migracijama.

U Gorskom kotaru i danas se čuje i kaj i ča i što te brojni dijalekti i poddijalekti za koje se s pravom može reći da pripadaju u lingvistička čuda. Jedan od tih govora koji se uspio sačuvati stoljećima jest i čabarski govor, kojim se govori i u čabarskoj gradskoj upravi, te stoga ne čudi da je 2015. naporima tamošnjih mještana od Ministarstva kulture dobio status zaštićenoga kulturnog dobra.

O svim tim govorima bilo je riječi i na znanstvenopopularnom prikazu koji je Društvo Goranin iz Zagreba organiziralo u suradnji s Maticom hrvatskom, odnosno njezinim ograncima u Čabru, Delnicama i Mrkoplju.

Društvo Goranin u Zagrebu, jedan od najstarijih zavičajnih klubova u Hrvatskoj, tim prikazom obilježava 90. obljetnicu rada, rekao je predsjednik Društva Antun Poje, dodajući da su u njemu s više aspekata obuhvaćeni svi krajevi Gorskog kotara, i to u pisanoj riječi, govoru i glazbi. Dodao je da se manifestacija održava pod pokroviteljstvom zagrebačkoga gradonačelnika Tomislava Tomaševića i primorsko-goranskog župana Zlatka Komadine.

U Gorskom kotaru danas koegzistiraju sva tri hrvatska narječja: štokavsko, čakavsko i kajkavsko. Posljednje je najzastupljenije. U sjevernom dijelu, na području Čabra i šire okolice, prevladava kajkavsko narječje koje se zajednički imenuje kao čabarski govori. Pritom se misli na pet mjesnih govora koji imaju mnogo sličnosti, ali se u nekim segmentima i razlikuju. Drugi govornici hrvatskoga jezika te govore drže teško razumljivima, a razlog tomu njihova je geografska izoliranost, ali i povijesne okolnosti u kojima su stanovnici živjeli.

Čabarski govor jedan je od najsloženijih, najzanimljivijih i najarhaičnijih govora kajkavskog dijalekta u Hrvatskoj, a stoljećima se sačuvao u Gerovu, Tršću, Prezidu, Čabru i Plešcu. Najzaslužniji je za njegovo očuvanje Slavko Malnar s četirima objavljenim rječnicima. Čuvanje povijesno-kulturne baštine i zaštita domaćeg govora naglašeniji su nakon obnove rada Matice hrvatske u Čabru 1992, a poglavito nakon što je čabarski govor dobio status zaštićenoga kulturnog dobra, rekao je predsjednik Matičina čabarskog ogranka Ivan Janeš, dodavši da na domaćim goranskim govorima piše devet pjesnika, da je izdano dvadeset knjiga, dječja slikovnica-rječnik, a velik su doprinos njegovu očuvanju i četiri glazbena CD-a te najnovija – Zvučna čitanka čabarskih govora.

Sve manje izvornih govornika domaće riječi

Za očuvanje goranskih govora zaslužni su i stanovnici koji usprkos utjecaju škole, radija, televizije i tiska na standardnom hrvatskom jeziku čuvaju svoju domaću riječ, pa gotovo svaka nova riječ dobiva domaći oblik i naglasak. Nekada se tim govorom služilo oko četrnaest tisuća ljudi, a danas manje od šest tisuća stanovnika.

O prikazu Goranski govori u riječi, stihu i glazbi govorio je i akademik Josip Lisac, podrijetlom Goranin, istaknuvši da su na tom govoru nastala vrijedna dijela, najpoznatija ona Ivana Gorana Kovačića, ali i mnoga druga, te da je goranska riječ zastupljena i u drami i u prozi, zaključivši da talenti nisu rezervirani samo za standardni jezik. Tih govora ima nekoliko vrsta. Većinom je riječ o kajkavskim govorima goranskoga dijalekta. Među kajkavcima ima osjetnih razlika i zato govorimo o zapadnom i istočnom dijalektu. Štokavci su svrstani u dvije vrste – ikavci-novoštokavci i ijekavci-novoštokavci, a pojedini hrvatski lingvisti za goransku kajkavštinu kažu da su to i slovenski govori, rekao je Lisac i objasnio da su ti govori slični, ali kako nema dileme da je to goranski dijalekt hrvatskoga jezika. Dodao je i da je čakavica podijeljena na ikavski i ekavski tip. Sve su to hrvatski idiomi, zaključio je.

Mirjana Crnić Novosel s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Rijeci govorila je o višestoljetnoj tronarječnosti u Gorskom kotaru te nastanku dijalekata koji su posljedica doseljavanja stanovništva, u zbjegovima pred Osmanlijama ili pak u doba Zrinskih i Frankopana, koji su od 15. do 18. stoljeća doseljavali stanovnike iz svojih vinodolskih i primorskih posjeda. U Gorskom kotaru čuje se i kaj i ča i što, koji stvaraju brojne dijalekte i poddijalekte i svaki je govor nematerijalna baština, koju smo dužni njegovati, zaključila je.

Marina Marinković s Filozofskog fakulteta u Rijeci govorila je o istočnom dijelu Gorskog kotara, tom, kako je rekla, neveliku prostoru koji graniči s Karlovačkom županijom, a u kojem su Severin na Kupi i Lukovdol, svaki sa svojim različitim govorom.

Marija Malnar Jurišić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu istaknula je kako su sva tri narječja jednako vrijedna te da bez obzira na sve razlike svatko treba čuvati svoje.

Snimio Danijel Hrgić

Pjesnikinja Željka Lokmer koja živi u Sungeru pročitala je svoju pjesmu o rodnoj kući staroj dvjesto godina, koju je nakon što je otišla u mirovinu obnovila i u kojoj danas živi. Učenici srednje škole Dorian Leš i Nika Peršić recitirali su pjesme, a čabarski bend Na knap, koji su u Zagrebu osnovali Josip Grgurić i Saša Ožbolt te pjevač Vjekoslav Čop Riki otpjevali su nekoliko pjesama na goranskim dijalektima.

Predstavljanju je prisustvovala akademkinja Željka Čorak, koja kaže da je Gorski kotar njezin izgubljeni zavičaj, i donedavni dugogodišnji potpredsjednik Matice hrvatske, osvjedočeni prijatelj Gorskog kotara Stjepan Sučić.

Nazočne je u ime Matice hrvatske i predsjednika Mire Gavrana pozdravio glavni tajnik Matice hrvatske Marijo Dominiković, naglasivši da je znanstvenopopularni prikaz Goranski govori u riječi, stihu i glazbi svojevrsni doprinos obilježavanju 180. obljetnice osnutka Matice hrvatske.