Predstavljanje knjige "Crkva sv. Ivana u sakralnoj baštini Prčanja", autora Željka Brguljana 2. kolovoza u klaustru/kuventu samostana crkve sv. Nikole popratila je brojna publika. Među nazočnima na promociji su bili veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić, generalna konzulica Republike Hrvatske u Kotoru Jasminka Lončarević, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković, dopredsjednik HGI Ilija Janović, predsjednik Bokeljske mornarice Kotor Denis Vukašinović.
Ugodna ljetna večer u povijesnom zdanju bilo je pravi okvir za otkrivanje do sada nepoznatih pojedinosti o jednom od najstarijih sakralnih objekata u Boki, crkvici sv. Ivana Krstitelja, čiji prvi pisani trag bilježi listina iz 1221 god. godine koju je 1896. godine objavio Ivan Kukuljević-Sakcinski. Pod patronatom čuvene obitelji Gjurović crkva je 400 godina.
U ime izdavača na početku promocije obratila se Marija Mihaliček , predsjednica OMH u Boki kotorskoj,
"Kulturna baština je neosporno najčvršći temelj identiteta … Hrvata na ovom prostoru, zato je obaveza njenog očuvanja i tumačenja znanstvenim istinama prioritetna. Multinacionalna i multikulturna, Boka je uvijek bila prostor zajedničkog života, ali nažalost i prostor na udaru onih koji su spremni svojatati i preimenovati njene kulturne i duhovne vrednote. … Ova i ostale njegove knjige o Prčanju i Boki potvrđuju da se istina brani istraživanjem i objavljivanjem baštinskih tema. Pravi je to put da se vjerski i nacionalni identitet zavičajnih Hrvata iz Boke obznani činjenicama - temeljem argumenata iz arhivskih vijesti, terenskih istraživanja i literature. Pišući o baštini autor svjedoči kulturne i civilizacijske dosege, tradiciju, duhovnost , odnjegovane kroz vrijeme na ovom prostoru, a samim tim potvrđuje samobitnost autohtonih žitelja.
Smatram da Prčanj i Boka u Željku Brguljanu imaju istinskog čuvara duha i tradicije Hrvata iz Boke i promotora njihovog povijesnog i kulturnog nasljeđa, a istodobno hrvatska i crnogorska historiografija pouzdanog autora kojega uvažava i hrvatska znanost i crnogorska nauka.
Dakle kada posvećenog istraživača Boke imate za člana Ogranka MH, za suradnika, inicijatora nekoliko zajedničkih projekata, suizdavača... može se utvrditi da Ž.B. svojim ukupnim djelovanjem doprinosi misiji MH, a to je očuvanje i promoviranje hrvatskog kulturnog nasljeđe, duhovne tradicije, jezika. Tome svjedoče i dvije, ranije knjige u izdanju OMH u Boki kotorskoj, a promovirane u istom ovom prostoru. Davno rasprodate i omiljene Priče sa Prčanja, sjećanja na obične ljude na duh njegovog rodnog mjesta iz druge polovice prošloga stoljeća ispričane lokalnim jezikom nekada brojne hrvatske zajednice. I druga : Olujni kompas likovno poetska zbirka gdje se Željko predstavio kao pripovjedač i pjesnik, a svoju likovnu nadarenost, edukaciju i estetiziranu osjetljivost objedinjuje u kolažima nadahnutim ambijentom Boke i djelima evropskog slikarstva."
Mihaliček je u svom govoru istaknula Središnji državni ured za Hrvate izvan RH koji je financijskom potporom omogućio da se knjiga objavi, a zahvalu je također uputila središnjici MH u Zagrebu i Općini Kotor.
O knjizi je govorila arhitektica Zorica Čubrović i istaknula:
„U slučaju značajnog istorijskog naselja kao što je to Prčanj, proučavanje jednog njegovog dijela podrazumijeva bavljenje istorijskim tkivom u cjelini, dakle podrazumijevalo se da se proučavanjem obuhvati sakralna baština Prčanja, a time i prošlost područja u kome sakralna baština predstavlja jednu od bitnih kategorija života.
U knjizi se, nadalje, navode podaci o porodici Grgurović, odnosno, porodici Gjurović pod čijim patronatstvom se crkva sv. Ivana nalazi do sredine 19. stoljeća. Od tog vremena crkva sv. Ivana prelazi u vlasništvo ove istaknute prčanjske porodice. Naime, četvrto poglavlje knjige pod naslovom „Četiri stoljeća pod zaštitom obitelji Gjurović“ na oko 60 strana obrađuje porijeklo ove razgranate porodice, njenu ulogu u pomorstvu i razvoju Prčanja, značajne ličnosti i njihov mnogostruki doprinos u mnogim sferama društvenog života, sve do najnovijeg vremena. Slikom rasta jedne od poznatih porodica Prčanja osvjetljava se i značaj ovog istorijskog mjesta koje je upravo zahvaljujući svojoj istoriji koju obilježavaju brojne stvaralačke ličnosti kao i bogatom kulturnom nasljeđu, steklo status Svjetske kulturne i prirodne baštine na listi UNESCO."
Jasminka Grgurević, savjetnica-konzervatorica prezentirala je stanje interijera crkvice sv. Ivana i ukazala na alarmantno stanje dijela sakralne baštine čitavog niza crkava.
„Detaljno opisan interijer crkve Sv. Ivana s pratećom foto dokumentacijom otvorenih sondi ispod kojih se pojavljuju dijelovi bojenih slojeva, ostaje kao važna polazna točka za daljnja istraživanja i analizu. Pored podataka o slojevitosti zidnih dekoracija koje se naziru ispod krečnih premaza, a koje se vežu za pojedinu fazu radova na crkvi i sakristiji , autor nam donosi detaljan opis drvenog oltara ukazujući na neophodnost otklanjanja naknadnih premaza i otkrivanja njegovih izvornih kolorističkih vrijednosti. Napomene radi, sačuvani drveni oltar u crkvi je jednom i prepravljen. Autor tijekom istraživanja, ispod zatečene drvene ploče „antipedija“ pronalazi drugu drvenu ploču, prvobitno rješenje „antipedija“ u drugom tonalitetu što je potvrda o izvornom bojenom sloju oltara. Nažalost, autorova potraga za oltarnom palom na kojoj je bilo prikazano Krštenje Kristovo u Jordanu nije rezultirala uspjehom, ali dobivamo važne podatke o njoj i njenom autoru Tommasu Prosperiju, putujućem slikaru iz Ankone koji je sliku naslikao 1748.godine."
Ovom kulturnom događaju posebnu su notu dali članovi obitelji Gjurović obučeni u tradicionalnu nošnju Bokeljske mornarice u čast najstarijeg člana Josipa Gjurovića, dugogodišnjeg predsjednika Bokeljske mornarice 809. Obraćanje Josipa Gjurovića, koji je bio inicijator nastanka ove knjige i materijalno ju pomogao, pobudilo je emocije svih. “Fizionomiju i duh svakog mjesta čine ljudi koji su ga godinama i stoljećima izgrađivali. Iz mojih mladenačkih dana, u živom su mi sjećanju još prisutni kapetani i nasljednici pomorskih obitelji koji su, zaneseni živahnim razgovorima, ušli u župnu crkvu tek kada su čuli zvonki bariton don Nika Lukovića. Palače su puste, pomalo se ruše, samo crkva stoji, zapis tvoje duše…, ali meni palače, mandrače i grobove stare sliku Prčanja ne mogu da pokvare ni novi ljudi, ni vjetrovi novi… Te vizije života i vizuru pričanja stvarala je moja obitelj preko pet stoljeća zajedno sa istaknutim pomorskim obiteljima i mještanima Prčanja. Svjedoče ta stara znanja i brojni zavjetni darovi bokeških pomoraca diljem cijelog ovog čarobnog zaljeva. Iza svih tih darova, slika i fasada skriva se neka zanimljiva i uzbudljiva povijest. Ali, malo je poznata, treba je istraživati. Uz više istaknutih bokeških istraživača, to neumorno radi i naš Željko Bruljan. Ono što bih ja istakao kao posebnost Željkovog pisanja je to što uz iscrpnu dokumentaciju unosi i osobne podatke ljudi i vremena u kojem su živjeli. Otkriva nam djelić minulog doba. Daleko najviše je to i u ovoj knjizi posvećenoj našoj obitelji“.
Predstavljanje knjige moderirala je Jasmina Bajo, bibliotekarska savjetnica i članica OMH u Boki kotorskoj. Ona je pročitala recenzije Lovorke Čoralić iz Zagreba i Pavuše Vežića iz Zadra. Na kraju se autor zahvalio svim pojedincima i institucijama koje su pomogle realizaciju knjige.
Marija Mihaliček
FOTOGRAFIJE: ANTON GULA MARKOVIĆ
❌
◀
▶
Danijel Hrgić