Promocija pjesničko - likovne zbirke Olujni kompas u Zagrebu

Dubravka Jovanović je između ostalog kazala: „U bokeškoj fjaki ljeta, Željko je uz spise drevnih žutih knjiga, crkvenih biblioteka i arhiva biskupije, pa kotorskog muzeja, državnog arhiva, za još jednu, pa još jednu novu i novu stranicu novih radova, strasno i lako, prosto kao lijek i terapija duši i mozgu, dođe mu taj đir tišinom uz vonj starinske patine praćen. S knjigama je na TI, uzimajući iz svake esenciju kojom krijepi i potkrjepljuje svoje novo djelo. On jednostavno pošteno radi. Tiho i predano, postupno i pedantno, do perfekcije. Razmišljajući o Željkovom boravku u prostorima duha i duhovnosti, mudrosti i znanja, mistike i onih malih kosmosa što ih samo posjeduju i emituju  ovakve institucije, da je njemu to jednostavno prirodno stanište. Tu je Željko Brguljan svoj na svom. A iz takvih radionica kao starinski kolači s mirisom cimeta i vanilije, izlaze Željkove knjige, njegova djela, naučni radovi, eseji, kritike. Izranjaju slike i slikari. Ali i sveci i gospe, kapetani i čitav jedan Mediteran plavog uskrsnuća. Ova knjiga  poezije je filigranski rad meštra od pera i zbirka njegovih emocija, ljubavi, patnji. Ćežnje i šutnji, duboke empatije prema najdražima“, zaključila je Jovanović.

„Koliko god da to ne odgovara današnjem vremenu, Željko Brguljan pravi je homo universalis; posjeduje mnoge vokacije, talente i  znanja koje stvaralački ujedinjuje u djelo jasnoga autorskog pečata. I upravo to ga razlikuje od amatera, koji također može uspješno raditi ovo i ono, no svoje zanimacije ni ne teži povezati u jedinstveno, javno prepoznatljivo djelovanje“ istaknula je Ivane Mance. „Željko Brguljan pri tom poštuje uzuse i zadovoljava najstrože kriterije pojedinih disciplina i vještina kojima se bavi. To se ponajprije odnosi na njegov historiografski rad, koji predstavlja ipak i najveći dio njegova opusa i temeljem kojega se profilirao u jednog od najozbiljnijih istraživača kulturne povijesti Boke kotorske. Ova knjiga pak pripada drugom odvjetku njegova rada, onomu umjetničkomu, no i kao takva opet svjedoči o Željkovoj sposobnosti da ujedini, spoji različite sfere stvaralaštva u jedinstvenu cjelinu; ovdje se to odnosi na pjesništvo i likovnu umjetnost, dvije vrste izraza u kojima je također uspješan, pogotovu potonjemu – o njegovu likovnom radu objavljenja je i monografija iz pera uglednog povjesničara umjetnosti Nikole Albanežea. Ova knjiga može se stoga promatrati na još jedan način; ne samo kao pjesnička zbirka, nego i kao tzv. knjiga umjetnika – vrsta umjetničkog rada u formi knjige, publikacije. Ne radi se, dakle, o pukom zbroju gdje se pjesmama pridodaju ilustracije tj. slike koje ilustriraju njihov sadržaj, već se radi o svojevrsnom multimedijalnom djelu – djelu koje poruku odašilje ravnopravno se služeći s više od jednog medija. Stoga je i ovoj knjizi najbolje pristupiti usvajajući istovremeno sve što ona nudi – i ono što se u njoj čita, i ono što se gleda, a i ono što se dodiruje; jer knjiga je predmet, a ova je, zahvaljujući dizajnu Maria Aničića i posebno lijep, podatan predmet – ugodna je na dodir, za držanje u rukama, za listanje. Pjesme Željka Brguljana su sve posvećene Boki, koja je zavičaj, ali i metafora egzistencijalnog i psihološkog stanja.“

Ivana Mance je apostrofirala i  slikovno u knjizi  riječima: „Slike su, naravno, Željkovi dobro poznati kolaži, većinom, uz poneki crtež. Na tim kolažima prisutan je uvijek karakterističan pejzaž Boke, neka dobro poznata situacija, ali i razni likovi s povijesnih remek-djela slikarstva, od renesanse do modernog doba. Također, mogli bismo reći da svi ti likovi sa slika nizozemske renesanse i španjolskog baroka upućuju i na drugu kulturnu tradiciju ovoga kraja. Ti su zaključci, međutim, samorazumljivi; ne objašnjavaju začudnost koju stvaraju ti nevjerojatni susreti zavičaja i svjetske umjetničke baštine na kolažima Željka Brguljana“.

Na kraju, autor je zahvalio Dubravki Jovanović i Ivani Mance na riječima kojima su  naslikale njegov djelo i istakao da  je njegov kompas bezrezervno usmjeren na istraživanje novih tema kultrnog nasljeđa Boke Kotorske.

Marija Mihaliček