Mama, ne vidim nebo

Iako se za neka imena poput Igora Kačića, u kontekstu najmlađe žrtve ubijene na Ovčari, čulo, za većinu njih nitko osim obitelji do sada nisu znali. Ovu temu Ani Galović širom je otvorila, najprije detaljno istraženom pričom o strašnom zločinu nad Martinom Štefančić ubijenom s bakom u Borovu Selu tijekom okupacije 1992. godine, a ubrzo je javnosti predočila i priče o smrti još sedmero djece od kojih je samo Boris Vaselek stradao od granate u Petrovcima, a šestero ih je, kao i Martina, pogubljeno: Igor Kačić, Tomislav Baumgertner i Dragutin Balog, sva trojica maloljetni dječaci usmrćeni na Ovčari, Igor Černok, četrnaestogodišnjak zarobljen u proboju nakon sloma obrane grada, te braća Damir i Dario Pakšec.

Ova knjiga spomenik je najnevinijim žrtvama Domovinskog rata – djeci među kojom ima onih čija se imena ne nalaze niti na spomen pločama niti im se zna za grob. Napokon su dobila pažnju, kao i njihovi bližnji koji su godinama patili i pamtili u tišini. Neka nam ovo djelo svima posluži kao opomena. Potresno i snažno svjedočanstvo najtežih trenutaka novije hrvatske povijesti, koje na najbrutalniji način dočarava zlo i mržnju koju donosi rat.