MACHU PICCHU

Machu Picchu počeo je kao znastveno-fantastični serijal, dogurao do pete knjige, i ostao nezavršen. U njemu se, osim pokoje puške i pištolja kao neizbježnih elemenata žanra, izlaže Devlićevo tumačenje povijesti – tema kojoj će se Devlić konstantno vraćati u svojim drugim radovima – koje kritički nastrojenom čitatelju osigurava sate i sate zabave (tumačenja, interpretacije i usustavljivanja). Pomalo se nastavljajući na tradiciju indijske misli, pomalo se pozivajući na Nietszchea i europske humaniste, album Machu Picchu, zajedno s albumom Propuh vremena predstavlja jedinstven, cjelovit i gotovo sistematski pogled na vječite teme stripa i književnosti – ljubav i smrt.

Prvotno objavljivan u novosadskoj Stripoteci, a potom u Comiconu ovaj se strip nakon dvadeset godina pojavljuje pred novim generacijama očekujući njihov sud. Govoreći o kontekstu vremena u kojem je nastao, Darko Macan je istaknuo kako je Machu Picchu bio posve netipičan projekt za hrvatski strip. Radilo se o serijalu koji je 'jednim tucetom ubio pola tuceta dosadnih i zujećih predrasuda o urođenim manama stripa iz kućne radinosti – dokazao je da domaći čovjek može stvoriti dugovječnu, osmišljenu, samoobnavljajuću, modernu, autorsku, i nadasve, čitljivu seriju.' Kada te riječi promotrimo iz konteksta razvoja domaćeg stripa od devedesetih naovamo, postaje nam jasno kako je Machu Picchu do danas ostao nenadmašen. (Matko Vladanović, https://www.booksa.hr/vijesti/sve/devlicev-machu-picchu)