Ignacije Aurelije Fessler

Iz burnog životopisa Ignacija Aurelija Fesslera, saznajemo da je rođen 18. svibnja 1756. godine u Zurndorfu (mađ. Zurany, ranije Zarandfalva), bivšoj Mošonskoj županiji (Moson, Wieselburg, Mađarska). Školovao se u PreCburgu (Bratislavi) i Gyoru (Đur, Raab). Godine 1773. stupio je u franjevački kapucinski red u samostanu Moor kod Stuhlweifienburga, a 1779. zaređen je za svećenika. Godine 1784. premješten je u franjevački samostan u Modling kod Beča. S načinom samostanskoga života Fessler se nije slagao pa je caru Josipu II. pisao predlažući drukčije obrazovanje klera. Budući da je studirao orijentalne jezike, doktoriravši, dobio je mjesto profesora Starog zavjeta na Sveučilištu u Lembergu. Na osobni zahtjev u Lembergu napustio je kapucinski red i priključio se društvu slobodnih zidara „Feniks okrugloga stola“ (Phdnix zur runden Tafel). Godine 1787. objavio je tragediju Sidney usmjerenu protiv isusovaca, nakon čega je morao napustiti službu i pobjeći u Breslav gdje gaje prihvatio slobodni zidar, princ Schonaich-Carolath na imanju Carolath na Odri nedaleko Glogaua, gdje je bio odgojiteljem njegovih sinova. Fessler je 1791. godine prešao na luteransku vjeru, oženio se 1792., međutim rastao se 1802. i ponovo oženio. Od 1796. godine živio je u Berlinu gdje književno djeluje i stupa u masonsku ložu ,,Royal York“ zajedno s filozofom Johannom Got-tliebom Fichteom, (1762. - 1814.), s kojim je reformirao Statut i ritual spomenute lože. Nakon nesporazuma u spomenutoj loži, izašao je iz nje 1802. i priključio se loži ,,Zu den drei Bergen" u Freibergu. Godine 1809. pozvan je kao profesor orijentalnih jezika i filozofije na Alexander-Newski akademiju u Sankt Petersburgu. I tu se zauzeo za djelovanje masonske lože koju su poduprijeli ministar obrazovanja grof Razumowsky, ministar policije Balašev, liberalac, državni tajnik Mihail Mihajlovič Speranski i car Alexandar I.

Na spomenutoj akademiji Fessler je uskoro izgubio profesuru jer je primijećeno da u svojim filozofskim predavanjima zastupa Kantovo filozofsko učenje (Immanuel Kant 1724. - 1804.) i ateizam. Nakon toga, djeluje u narodnom odgojnom zavodu i 1820. postaje superintendant i predsjednik konzistorija evangeličke zajednice u Saratovu, a 1833. generalni superintendant i crkveni savjetnik evangeličke zajednice u Sankt Petersburgu, gdje je 15. prosinca 1839. umro.

Fessler je svoja djela, uglavnom, pisao na njemačkom jeziku. Uz ostalo, pisao je povijesne romane (poznato je više od 10 takvih njegovih romana), među kojima je i ovaj u kajkavskom prijevodu (danas i u suvremenom hrvatskom prijevodu) vezan uz Nikolu VII. Zrinskog, Zrinji Miklouša. Zanimljivo je spomenuti da je Fesslera 1831. godine Mađarska akademija znanosti izabrala za svoga dopisnog člana.