Predstavljanje knjiga Zlatka Šimunovića KNJIGA POSLIJE KNJIGE: KAKO SE RAĐAO VUKOVARSKI DNEVNIK i DOM ZDRAVLJA VUKOVAR: CRTICE IZ PROGONSTVA I POVRATAK

Dužnost očuvanja sjećanja i podsjećanja na tragediju i simboliku koju Vukovar ima u kontekstu ratnih stradanja ponajprije imaju Vukovarci jer svojim iskustvenim prenošenjem osjećaja stradanja drugima približavaju recipijente svojih pripovijedanja istini o kojoj i danas postoje nesuglasja. Prinos tomu dao je vukovarski liječnik, pisac i slikar Zlatko Šimunović objavivši 1995. u tadašnjim iznimno teškim okolnostima knjigu Vukovarski dnevnik. I samu je tu knjigu i okolnosti njezina nastanka učinio protagonistima dvadeset godina poslije u knjizi Knjiga poslije knjige: kako se rađao Vukovarski dnevnik, u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Vukovaru.

Ivan Rodić, Zlatko Šimunović, Pavao Pavličić, Ivica Kostović i Dražen Živić  / Snimio Mirko Cvjetko

Ta svojevrsna biografija Vukovarskog dnevnika predstavljena je 27. siječnja u Velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu, zajedno s knjigom Dom zdravlja Vukovar: crtice iz progonstva i povratak (2014), kojom doktor Šimunović nastoji dokumentaristički prenijeti istinu i artikulirati ulogu koju su Dom zdravlja i njegovi zaposlenici imali u Domovinskom ratu. Uz autora na predstavljanju su govorili urednici i recenzenti knjiga Ivan Rodić, akademik Pavao Pavličić, Dražen Živić i akademik Ivica Kostović. U ime Matice hrvatske obratio se njezin predsjednik Stjepan Damjanović naglasivši važnost čuvanja uspomena na povijest, a u ime izdavača govorila je predsjednica Ogranka MH u Vukovaru Lidija Miletić, kazavši da predstavljanje dovodi Vukovar u Zagreb iako je Vukovar sa svima svaki dan i svi ga nose u srcu kao i Vukovarci.

Brojnost predstavljača okupljenih oko autora Zlatka Šimunovića svjedoči o kvaliteti njegova pristupa vukovarskim temama, ali i privlačnosti kojom zrači njegov humanizam. U knjizi Dom zdravlja Vukovar taj se pristup ogleda u osobnome pogledu bez teških riječi i optužbi, načinu izlaganja koji nije uobičajen, ali daje najvažnije poruke, kazao je akademik Ivica Kostović istaknuvši ključnom protkanost knjige ljudskošću. Pritom je važna perspektiva liječnika koji bez obzira na okolnosti ponajprije nastoje pomoći čovjeku. „U tome se ogleda posebnost knjige doktora Šimunovića, što posebnošću pristupa prinosi problematici zdravstva u Vukovaru i ulozi koju je imalo u procesu mirne reintegracije Podunavlja“, zaključio je Kostović. Bogato fotodokumentacijsko gradivo u izneseno u knjizi ilustrira vrijeme kada se hrvatska država prihvatila nimalo jednostavne zadaće vraćanja na svoje istočne granice. „To je svakako jedan od načina čuvanja sjećanja i prenošenja znanja, činjenica i svjedočanstava, kako naraštajima koji dolaze, tako i znanstvenoj zajednici koja još nije dokraja vrednovala cjelinu društvenih, političkih i drugih aspekata stvaranja, obrane i demokratske izgradnje hrvatske države“, rekao je urednik Dražen Živić napomenuvši da je dio dokumentacije donesen u izvornom obliku čime je sačuvano ozračje vremena u kojemu je knjiga nastajala.

Glavna je, dakle, karakteristika Šimunovićeva pisanja njegova ljudska dimenzija. O njezinu je značaju u Knjizi poslije knjige govorio akademik Pavao Pavličić. Dokumentaristički pristup iz osobne perspektive otvara tu knjigu i običnom čitatelju; u njoj se literarna i zbiljska vrijednost stapaju. Važna je tu distinkcija prošlosti i sadašnjosti koju je apostrofirao Pavličić: „Čitatelji devedesetih godina htjeli su jednoznačnu i definitivnu istinu o Vukovaru i nisu bili spremni na slušanje osobnih ispovijedi nužno sužene perspektive kakva je bila Šimunovićeva u Vukovarskom dnevniku. Tek su poslije čitatelji postali svjesni vrijednosti takvih zapisa.“ Knjiga poslije knjige svjedočanstvo je i tadašnje društvene situacije – kroz priču jedne knjige Šimunović pripovijeda i o tadašnjem načinu pisanja pisama, o načinu prosudbe njegove knjige, o oslovljavanju, političkoj hijerarhiji... S obzirom na to, zaključio je Pavličić, nije isključeno da ćemo jednoga dana po takvim svjedočanstvima rekonstruirati svoju nedavnu povijest.

Unatoč tomu što govore o prošlosti, te su knjige još vrlo žive, zaključio je autor, jer na neki način govore i o sadašnjosti. Vrijednost je svih triju knjiga koje se bave propašću grada to što su i autobiografske – bave se i propašću jedne obitelji koja nije bila jedina takva u Vukovaru. Njihov je autor činom pisanja nastavio svijet iz kojega je istrgnut. Knjigama je uvelike zadužio vukovaristiku te se afirmirao kao jedan od najboljih vodiča kroz prošlost i sadašnjost Grada heroja.

(Ida Hitrec)

Izvor: Vijenac, br. 572