Predavanje Marijane Pintar OD JOSEPHA HAYDNA DO PAULE VON PRERADOVIĆ: HRVATSKO-UGARSKE GLAZBENE SPONE

Uvod u temu predavanja i samu autoricu s nekoliko prigodnih rečenica o obitelji Preradović izrekla je predsjednica virovitičkog Ogranka Dubravka Sabolić koja je naglasila međunarodnu suradnju dvaju ustanova za kulturu.

Početak predavanja započeo je pričom o himni kao uzvišenom i muzički kratkom djelu u kojemu se naznačuje narodni identitet, domoljublje i ponos kroz povjesno-politički kontekst. Najočitiji primjer je stvaranje britanske himne ''God Save the King'' 1745. godine koja je bila izvedena u čast tadašnjeg kralja Georga II. 28. rujna a izveo ju je Thomas Arne u Londonu. Na engleskom glazbenom predlošku uz buđenje nacionalne svijesti toga vremena nastaju i himne drugih naroda pa tako svoju himnu stvaraju kneževina Lichtenstein, Švicarska i Njemačka.

Marijana Pintar i Dubravka Sabolić

Nakon Španjolske himne ''Marcha Real'' (1770.) i francuske ''Marseljeze''(1792.) slijedeća je himna Habsburške monarhije iz 1797. pod nazivom ''Kaiser Franz himna'' za koju je glazbu skladao Joseph Haydn s melodijom vrlo sličnom jednom napjevu gradiščanskih Hrvata ''Jutro rano ja se stajem'' koji je također bio rodni kraj velikog skladatelja koji je cijenio napjeve svojeg zavičaja stavljajući neke u svoja djela.

Pripojenjem 1938. godine Austrije nacističkoj Njemačkoj glazbeni predložak je ostao isti ali su Austrijanci morali pjevati njemački tekst što je bilo frustrirajuće. Završetkom Drugog svjetskog rata i proglašenjem Druge republike posežu za melodijom jednog manje poznatog autora, Johanna Holzera, Mozartovog prijatelja i člana Masonske lože. Na '' Kettenlied'' melodiju otvara se natječaj za tekst koji bi dočarao ljepotu zemlje, rodoljublje i uznositost njenih stanovnika i tada se pojavljuje Paula von Preradović, unuka našeg poznatog pjesnika - vojnika Petra Preradovića koja u to vrijeme piše jedan roman ali na nagovor svojih prijatelja šalje stihove na anonimni natječaj na kojemu je bilo preko tisuću i osamsto uradaka. Putem referenduma austrijski narod bira njenu pjesmu ''Land der Berge, Land am Strome''.

Iako rođena u Beču Paula svoje djetinjstvo i mladost od 1889. do 1901. godine i od 1905. do 1913. godine provodi u Puli gdje piše svoje prve pjesme opčinjena ljepotom, mirisima i posebnošću mediteranskog krajolika Istre i Dalmacije sjećajući ih se cijeloga života. Te pjesme su 1910. objavljene u Zagrebu u hrvatskom prijevodu pod nazivom ''Iz pjesama Paule pl. Preradović''.

Za života koji je bio naročito težak tijekom Drugog svjetskog rata kada je bila zatvarana ostavši bez oba sina objavila je nekoliko zbirki poezije i proze strastveno se zalagajući za svoje slobodarske ideale i odlučno se suprotstavljajući svemu što se tome protivilo, a oni nisu bili političke već duhovne naravi. Iako shrvana nedaćama često je govorila: ''Ako dobrotu tražite nebojte se ničega!''

Ljubav prema domovini svojega djeda i oca i tematika njenih zapisa bila je protkana hrvatskim motivima; ''Južnjačko ljeto'', ''Djetinjstvo na moru'', ''Dalmatinski soneti'', ''Legenda o kralju Slavcu'' i nostalgijom koju su krasili domoljublje i rodoljublje, osjećaj za tugu i bol, duboka religioznost, ljubav prema obitelji i narodu i uopće prema trpećem čovječanstvu. Napunivši dvadesetšest godina i udavši se za austrijskoga novinara i povjesničara Ernsta Moldena više se nije vraćala u Hrvatsku koju je u promijenjenim okolnostima nazivala ''Moja izgubljena domovina''

Umrla je u Beču 25. svibnja 1951. i pokopana uz počasti u ''Aleji velikana i umjetnika'' a na sprovodu joj je svirana ''Austrijska himna'' koju su pjevali ''Bečki dječaci''. U Puli na pročelju kuće u kojoj je živjela postavljena je spomen ploča.

(Dražen Bunjevac)