Predstava PRIKAZANJE ŽIVOTA SV. LOVRINCA MUČENIKA

Udružili su se u organizaciju tog zahtjevnog kazališnog događaja dva Matičina ogranka (vinkovački i osječki), osječki Institut za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ uz krovno vodstvo Udruge katoličkih intelektualaca znajući da je unatoč vremenskim nepogodama i dalekom putu koji stoji pred brojnim glumačkim ansamblom pod sigurnim vodstvom prof. Milana Lakoša nastupilo pravo (korizmeno) vrijeme za martirijske teme. Ranokršćanski mučenici papa Siksto II. i sv. Lovro s malobrojnom kršćanskom zajednicom odjenuti u odore hvarske bratovštine Bilih, nasuprot Rimljanima u tamnim odorama (Crni bratimi), virtuoznom su izvedbom i zvonkom čakavicom u melodioznom hvarskom govoru oduševili Slavonce. Razumjeli su sve! Kada je Marin Carić 1970. s hvarskim amaterima postavio ovu starohrvatsku dramu „duhovne teme nisu bile osobito poželjne u javnom svjedočenju“, zapisao je Tin Kolumbić te dodao: „To je bio Carićev hrabar i vizionarski čin, jer je dobro osjetio da dolazi vrijeme kada će se više pozornosti morati posvećivati tematici duhovnosti i moralnih principa, čega ima u obilju u našoj kulturnoj baštini, posebice u crkvenim prikazanjima.“

Vitalnost Lovrinca, svježeg i poslije 48 godina izvođenja izvire iz njegove pretpovijesti, povijesti i uvijek žive sadašnjosti. Prapovijest modernog Lovrinca čine izvedbe crkvenog prikazanja u krilu hvarskih bratovština i prije pisanih tragova u 15. i 16. stoljeću u Starom Gradu na dan njegova zaštitnika sv. Roka kao najvažniji crkveni i kulturni događaj godine, njegova moderna povijest započinje s vrhunskom dramaturškom obradom i režijom Hvaranina Marina Carića na tragu srednjovjekovne i pučke scenske poetike, dok njegova uvijek živa sadašnjost traje u autentičnim izvedbama suvremenih hvarskih pučana koji prenose glas vlastitih predaka i vlastite baštine, neprenosiv glumcima profesionalcima. Publika je pred tim tropletom nemoćna i može mu uzvratiti gdje god bila samo gromkim pljeskom: Živio Lovrinac!

(Ivica Završki)