- izvješća

Novo izdanje ogranka: BOŽUR POD PROZOROM Ružice Martinović-Vlahović

WakaHaibun? Ili već dobro poznat haiku? Neobične i nesvakidašnje primjere japanskoga tradicionalnoga pjesništva spaja i približuje domaćoj publici nova knjiga Ružice Martinović-Vlahović Božur pod prozorom u izdanju slavonskobrodskoga ogranka Matice hrvatske. Jednako tako hrvatsko-englesko izdanje zbirke daje uvid i znatiželjnoj stranoj publici u bogatu tradiciju hrvatskoga haikua, koja se nastavlja na neizostavna barda haiku-pjesništva akademika i japanologa Vladimira Devidéa.

slika

Urednik i prevoditelj knjige Anto Knežević prije objašnjenja načina prijevoda haiku-pjesama donosi sažete opise ključnih pojmova vezanih uz to tradicionalno japansko pjesništvo, njegovu strukturu, ali i religijsko-filozofsko poimanje svijeta iz kojeg izrasta. Knežević pojašnjava kako haiku ima tri glavna svojstva: javlja se obično u trima stihovima koji imaju ukupno sedamnaest slogova, sadrži rez (kiru), odnosno suprotstavljanje dviju slika unutar pjesme uz pomoć rezne riječi (kireji) te ima neizostavne motive godišnjih doba (kigo). Nadalje, ponekad se haiku spaja s drugim umjetnostima. Naziv haiku ustalio se potkraj 19. stoljeća, za što je zaslužan pjesnik Masaoka Shiki odvojivši ga od tradicionalnoga pjesničkog oblika (tanka, poznat i pod oblikom waka), koji je zapravo nerimovana pjesma sastavljena od pet stihova. Ružica Martinović-Vlahović osim 127 haiku-pjesama u zbirci donosi četiriwake i 9 haibuna, spojeva kraćih proznih oblika i haikua.

Jednostavnost u temeljima zen-budizma pronalazi se i u svakom stihu; otmjenost, staloženost i slikovitost pjesničkih doskočica svjedoči o svjetonazoru japanske kulture koja je uronjena u poimanje vremena koje leti pa je haiku sredstvo kojim se trenutak u prostoru i vremenu  zaustavlja u vječnost. Takvi su i haikui autorice: oni žele postići trenutak nutarnje jasnoće, bistrine, tj. prosvjetljenja –  bitne oznake budizma – poput haikua: „Od cvata višnje, / bijelog leptira – ne / razaznajem let“ ili nenametljivo spajati kršćanske vrednote ili univerzalne poruke općeljudskog iskustva, kao u haikuu: „Kako kroz bodlje / doseći krvav cvijet / Kristovog trna?“, ali i ubaciti lokalne, prepoznatljive slavonskobrodske krajolike: „Slavni par ródā: / Malena, Klepetan. I / bez krila lete!“

Pjesnikinja Martinović-Vlahović novom nam knjigom, složit ćemo se s urednicom Ažman, „podaruje užitak čitanja, nudeći minuciozno priređeno štivo kojemu ćemo se vraćati, uvijek iznova žedni jednostavne poezije života“.

(Martina Lončar)

Izvor: Vijenac, god. XXIII, broj 550, 2. travnja 2015.



Uredništvo

Ida Hitrec
Danijel Hrgić

Ogranci

Arhiva