Ogranak Matice hrvatske u Rijeci - izvješća

PELJEŠKO PODRIJETLO IZUMITELJA TORPEDA: uz novi četverobroj riječkog časopisa DOMETI

slika

Riječki časopis Dometi nedavno je proslavio 50 godina izlaženja. Taj časopis za kulturu i društvena pitanja bio je zamišljen kao mjesečnik, no izlazio je i kao dvobroj, trobroj, četverobroj i šesterobroj. Pokrenuo ga je Zvane Črnja u lipnju 1968, a izdavač je bila Matica hrvatska. Rani brojevi bili su zaokupljeni otkrivanjem hrvatstva, lokalne povijesti i državne politike, uz književne priloge. S brojem 3–4 za 1972. glavni urednik postao je Marijan Kalčić, a izdavanje preuzima Izdavački centar Dometi. Pod istim imenom dobivamo časopis posvećen bratstvu i jedinstvu i NOB-u.


Izd. OMH u Rijeci, Rijeka, 2019.

Od broja 9 za 1974. glavni urednik je Željko Grbac, no prave uredničke poslove obavljao je Milan Zinaić. Od tog broja grafički je urednik legendarni Ivo Marendić, koji je uredio više od 600 knjiga i svezaka raznih časopisa. Slijedi okretanje marksizmu, teoriji umjetnosti i znanstvenoj fantastici. Od 1976. izdavač je Izdavački centar Rijeka. Od br. 6 za 1981. glavni je urednik Nenad Miščević i časopis se okreće filozofiji i filozofiji jezika i postaje izrazito hermetičan. Od br. 1–3 za 1985. glavni je urednik Srećko Jelušić, koji časopis oprezno vraća gradu. Od br. 1 za 1987. glavni je urednik Miomir Matulović, i to je najgore razdoblje časopisa. Nakon što je časopis, okrenut filozofiji prava, izgubio svaku vezu s realnošću, na mjestu glavnog urednika s brojem 3–4 za 1993. dolazi Ervin Dubrović, dugogodišnji ravnatelj Muzeja grada Rijeke, koji je pokušao nastaviti tamo gdje je stao Jelušić.

Tijekom 1994. Dometi su vraćeni Matici hrvatskoj i brojeve 11 i 12 za 1994. potpisao je Branimir Petener, čovjek koji je šest godina bio u zatvoru zbog ideje nezavisne Hrvatske. Najradikalnija promjena bilo je uvođenje korijenskog pravopisa. Dva šesterobroja za 1995. potpisao je kao glavni urednik Darko Deković, no stvarni urednik bio je Mladen Urem, koji je i formalno potpisan na dva šesterobroja za 1996. Glavni je urednik od 1997. nadalje Darko Deković, a časopis izlazi dva puta godišnje ili rjeđe. Jedan od zanimljivijih brojeva iz ovog razdoblja jest br. 7–12 za 1998, u kojem je obrađen povjesničar Nikola Crnković, otac Gorana Crnkovića (i autor kapitalne knjige Hrvatska za narodnih vladara). Izgubivši ritam izlaženja Dometi su postali zbornik sa znanstvenih skupova i izgubili su raniji značaj. Nakon smrti Darka Dekovića 2008. Domete je preuzeo Goran Crnković, dugogodišnji ravnatelj Državnog arhiva u Rijeci, koji ih uređuje do danas. Od 2017. glavni suradnik u uređivanju mu je Mladen Urem, nekadašnji glavni urednik književnog časopisa Rival (1988–2000).

Sve je ovo uvodno navedeno da se shvati i značaj časopisa i njegova lutanja, ovisno o političkim prilikama i glavnim urednicima. Novi broj, 1–4/2019, donosi ključni prilog Vinicija B. Lupisa O pelješkoj obitelji Lupis iz Nakovane i njenom riječkom ogranku.

Višestruko temeljito obrazovan Vinicije B. Lupis, tijekom dosadašnjega interdisciplinarnog rada, povezivao je niz humanističkih disciplina: povijest, povijest umjetnosti, arheologiju i arhivistiku. Od 2007. radi u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, a od 2008. voditelj je Područnog centra Dubrovnik toga instituta. Objavio je stotinjak znanstvenih radova i više knjiga s temom sakralne baštine, povijesti i povijesti umjetnosti dubrovačkog kraja i Boke kotorske. Obiteljskoj temi pristupio je skrupulozno i iscrpno i tekst je u prvom redu arhivističko-povijesni.

Za Rijeku su važna dva člana te razgranate obitelji: Ivan i Antonio Franjo Lupis. Ivan (Giovanni) Lupis Vukić, kapetan fregate i pronalazač (Rijeka, 1813–Torriggio na Comu, 1875). Obitelj je podrijetlom s Pelješca, a pojavljuje se u Rijeci sredinom 18. stoljeća. Školovao se na Pomorskoj akademiji u Veneciji. Tijekom rata između Austrije i još razjedinjene Italije bio je zapovjednik bojnog broda Bellona (1849). U to vrijeme zamislio je napravu za uništavanje neprijateljskih brodova vođenu s kopna (salvacoste – spasitelj obale). Nakon odlaska u mirovinu potpuno se posvetio svojoj zamisli. Engleski inženjer Robert Whitehead, upravitelj riječke Ljevaonice metala, uspio je usavršiti zamišljenu napravu od koje 1866. nastaje torpedo. Riječka Tvornica torpeda prvotno je tim oružjem opskrbljivala sve važnije svjetske ratne mornarice. Godine 1869. Ivan Lupis odlikovan je ordenom željezne krune i plemićkim naslovom von Rammer.

 Antun Franov Lupis (Antonio Francesco Luppis), brodovlasnik i slikar (Rijeka, 1829–1910). Otac mu je bio brodovlasnik podrijetlom iz Dubrovnika, gdje su Lupisi bili gradski patriciji od 1668. Majka Ivana Paškvan bila je s Trsata. Veći dio godine obitelj je boravila na Tihovcu, odakle je Antonio Francesco odlazio u školu u Rijeci. Diplomirao je na Nautičkom institutu u Marseilleu te je potom, nakon očeve prerane smrti, preuzeo posao brodovlasnika. Crtao je cijelo vrijeme, no slikarstvom se više počeo baviti nakon 1879. Skupljao je i slike starih majstora. Obavljao je niz političkih funkcija u gradu. Godine 1896. dodijeljeno mu je ugarsko plemstvo s pridjevkom de Tihovacz. Njegov sin bio je ugledni riječki arhitekt Luigi Luppis (1879–1936), koji je, između ostalog, izradio 1930. projekt statičke sanacije najveće riječke crkve – Gospe Lurdske.

Cijeli tekst o obitelji Lupis zapravo je polemika s talijanskim povjesničarima koji, na ovaj ili onaj način, zlorabe detalje iz povijesti obitelji sa svrhom da dokažu da je Ivan Lupis zapravo Giovanni Biaggio Luppis, dakle Talijan koji je došao na ideju torpeda.

Dugačak tekst Crkvice, kapelice i križevi na Drenovi prinos je Christiana Grailacha, a podjednako dug tekst o muzikologu Zlatku Špoljaru na Kvarneru potpisuje Zorica Manojlović iz Državnog arhiva u Rijeci. Kako u istoj instituciji već dugo radi i Mladen Urem, može se reći da je cijeli broj izrazito arhivistički obojen.

Što se tiče književnosti – Đuro Vidmarović dao je iscrpan pregled rada Ljubice Kolarić-Dumić, a objavljena je i njena priča Krvavi Badnjak.

Vinicije B. Lupis daje prikaz knjige Ennija Stipčevića Renesansna glazba i kultura u Hrvatskoj (Zagreb, 2017), a Juraj Karninčić prilaže kratak esej Plovidba rijekom Temzom i drugim europskim rijekama.

Dometi idu dalje – unatoč dugogodišnjim problemima s financijama! – i na tom putu uredništvo ostavlja važne tragove. Uz napomenu da s brojem 1–4 za 2020, koji je dovršen, Goran Crnković i Mladen Urem planiraju zatvoriti veliko poglavlje i časopis otvoriti novim temama i sadržajima te ga proširiti novim članovima uredništva.

(Igor Žic)



Uredništvo

Ida Hitrec

Tajnica za ogranke Matice hrvatske

Ogranci

Arhiva