Predstavljanje knjige SVETO PISMO NOVOGA ZAKONA NA HORVATSKI JEZIK PO IVANU RUPERTU GUSIČU PRENEŠENO I NA SVETLO DANO

Ogranak Matice hrvatske u Ozlju kao sunakladnik,
uz Hrvatsko književno društvo Sv. Jeronima
i Hrvatsko biblijsko društvo,
poziva Vas na predstavljanje prvotiska

SVETO PISMO NOVOGA ZAKONA 
NA HORVATSKI JEZIK PO IVANU RUPERTU GUSIČU PRENEŠENO I NA SVETLO DANO
Za tisak priredili: Alojz Jembrih i Zvonimir Kurečić

Pozdravna riječ: 
MIRO GAVRAN, predsjednik Matice hrvatske

O knjizi će govoriti:
prof. emer. Alojz Jembrih,
priređivač i autor pogovora 
i
Bogdan Bošnjak, mag. paed. et mag. bibl.
tajnik Ogranka Matice hrvatske u Ozlju

»Godine 2018. u izdanju Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima i sunakladništvu ozaljskog ogranka Matice hrvatske tiskan je prvi cjelovit prijevod Novoga zavjeta na kajkavskome književnom jeziku 19. stoljeća. Autor mu je Ivan Gusić, benediktinac pa potom svjetovni svećenik, a prijevod je dovršen prije 1821, odnosno prije Gusićeve smrti. Tekst je pisan ustaljenim morfonološkim kajkavskim pravopisom kakav je u Naputčenju za horvatski prav čteti i pisati iz 1808. Gusićev Novi zavjet priredio je za tisak Alojz Jembrih iz rukopisa. Kajkavsko jezično blago sabrano mukotrpnim prevoditeljevim poslom i naporom tako je postalo dostupno današnjim čitateljima i istraživačima. (...) Danas Gusićevo djelo ima općekulturnu, književnojezičnu i biblijsku vrijednost kao dragocjen spomenik o živosti kajkavštine u naviještanju Božje riječi u Zagrebačkoj (nad)biskupiji i o učenosti nekadašnjih redovnika ili svećenika koji su bili kadri uhvatiti se ukoštac s tako zahtjevnim poslom kakav je prevođenje Svetog pisma.

(...) Knjiga s uvodom obuhvaća ukupno 727 stranica, a od toga je 596 stranica sam prijevod Novoga zavjeta, na 23 stranice je glosarij uz kajkavski Novi zakon, na sedamnaest stranica su preslike Gusićeva rukopisa, a na kraju Jembrihov pogovor s osvrtom na važnost prijevoda Biblije za nastanak i razvoj književnih jezika te osvrt na poznate kajkavske lekcionare i evanđelistare, počevši s Vramčevom Postilom iz 1586, nastavljajući s Petretićevim Svetim evangeliomima iz 1651. sve do kraja 19. stoljeća, zatim je tu tekst o jeziku i slovopisu Novoga zakona i o zagrebačkom biskupu Maksimilijanu Vrhovcu, kojemu je djelo posvećeno. Uz uporabu kajkavskoga u liturgiji, u obrednicima i drugim knjigama, govori se i o kajkavskom u osobnoj pobožnosti – o molitvenicima. Knjiga završava kaziteljem čtejenja (kazalom čitanja), poslanica i čitanja na svece i u nedjelje kroz cijelu godinu te sadržajem. Slijedi literatura o kajkavskim djelima i na kraju tekst Zvonimira Kurečića o Kajkavskom jeziku u liturgiji Zagrebačke (nad)biskupije.«

Marija Znika