Javna tribina o filozofskom sučeljavanju sa životnim zahtjevima u povodu 2400. obljetnice rođenja Aristotela

Hrvatska kulturna zajednice u Wiesbadenu kraj Mjeseca hrvatskog jezika obilježila je javnim nastupom o filozofskom sučeljavanju sa životnim zahtjevima. Povod za ovakav pristup je obilježavanje 2400. obljetnice rođenja Aristotela – grčko-makedonskog znanstvenika i osnivača Atenske filozofske škole.  U povodu obljetnice UNESCO je proglasio 2016. godinu međunarodnom godinom Aristotela. Hrvatska kulturna zajednica u Wiesbadenu priredila je u povodu toga javni nastup pod naslovom Filozofija u praksi. A  poklon knjige Hrvatska filozofija u XX. stoljeću^[1] i Zbližavanja,^[2]  koje je profesor dr. Damir Barbarić iz Središnjice Matice hrvatske u povodu Međunarodnoga dana materinskoga jezika  2016. godine  uručio Hrvatskoj kulturnoj zajednici u Wiesbadenu bile su dobar povod za filozofsku raspravu u okviru radne grupe zajednice: – Kultura u rješavanju životnih problema (njem. Kultur als Lebeshilfe). Novovjekovno određenje praktične filozofije kao refleksije onoga što bi trebalo biti, za razliku od teoretske filozofije koja se bavi onim što jeste i noviji pojmovi praktične filozofije, kako je to bilo predstavljeno u izlaganju,  izražavaju sadržaj filozofske prakse koji u fokus svojih razmatranja stavlja odnos znanja i interesa, stavova i znanja pojedinačne ili kolektivne usmjerenosti.

Za razliku od klasičnog Aristotelovog poimanja praktične filozofije kao bavljenja etikom i estetikom, praktična filozofija, prema G. Achebachu (Philosophische Praxis, 1981) uključuje također korištenje filozofije i filozofskih tehnika u svrhu rješavanja svakodnevnih problema.  Referent javne tribine, Ivica Košak, član je Međunarodnog društva za praktičnu filozofiju (Internationale Gesellschaft für Philosophische Praxis - IGPP).

Iako se u pravilu smatra kako je ono što čovjeka brine i zaokuplja u svakodnevnom životu potpuno različito od onoga čime se bavi filozofija, činjenica je kako se u posljednjih 2500 godina filozofija bavila upravo konkretnom raščlambom međuljudskih odnosa i zajednica, naglasio je Ivica Košak. Povijest filozofije višestoljetni je niz pokušaja da se uvijek nanovo razmotre jednostavna pitanja ljudskog života i društva. Jedno od njih izraženo je u zahtjevu da svaki čovjek ima neotuđivo pravo žuditi za srećom, kako to stoji u predgovoru američke (USA) Deklaracije o nezavisnosti: Life, Liberty and the pursuit of Happiness.

Učešće u filozofskoj raspravi ne podrazumijeva poznavanje filozofije. Članovi radne grupe u Zajednici pokazali su kako se filozofska rasprava može  razviti u krugu običnih ljudi, onima koji nemaju posebno filozofsko obrazovanje, i da je moguće diskutirati s okupljenima u opuštenoj, prijateljskoj atmosferi. Diskusija se temeljila na konkretnim filozofskim metodama i govorilo se o idejama iz domena širokog ljudskog iskustva.

Skloni smo gubljenju sposobnosti procjene bitnog i nebitnog, naglasio je Košak. A periodično gubimo i perspektivu. Gubljenje perspektive može se lako dokazati na nekim osnovnim idejama kao što su hrabrost, pravda ili uspjeh. Primjena filozofije za prepoznavanje promjene perspektive usmjerena je suštinski na učvršćivanje ideja (vrijednosti) koje upravljanju našim životima.

Filozofiranje u grupi pokazalo se praktičnim načinom za upoznavanje s filozofskim načinima razumijevanja i rješavanja problema ili rada na obogaćivanju sadržaja vlastita života koji pitanje odnosa filozofije i hrvatskog jezika u Hrvatskoj kulturnoj zajednici postavlja u širi kontekst pitanja odnosa filozofije i naroda te njemu pripadnog jezika.

Postavilo se pitanje je li i kako je moguć susret onog hrvatskog i filozofije, a to znači i kako je moguć hrvatski jezik kao jezik filozofije?

Knjiga Hrvatska filozofija u XX. st. upućuje na događaj osnutka hrvatskoga sveučilišta u 19. stoljeću, kada je filozofija u Hrvata, u okviru kršćansko-teologijske koncepcije sveučilišta, imala značajan položaj utoliko što je kroz Filozofski fakultet, odnosno sveučilišni studij filozofije na hrvatskom jeziku, bila shvaćena kao jedan od stupova duhovnoga obrazovanja, u svrhu dovršenja samouspostave i samoosvještenja hrvatske nacije. Oblikovanje hrvatskog jezika kao jezika filozofije pretpostavlja istinsku potrebu za filozofijom. Zbiljsko filozofiranje koje proizlazi iz te potrebe istom omogućuje istinsko duhovno rođenje-preporod i očuvanje naroda u njegovoj narodnosti, tj. rada u filozofskom kružoku kao načinu vraćanja filozofije njenoj prvobitnoj funkciji, osiguravanju misaone hrane i ohrabrivanja ljudi da preispituju vlastite živote.

Izvor: Mrežne stranice HKZ Wiesbaden