Živa riječ i zrcalo iseljeništva na Frankfurtskom sajmu knjiga

Već desetljećima ovaj dvojezični glasnik djeluje kao jedinstveni medijski i kulturni fenomen u Njemačkoj, potvrđujući da pisana riječ u iseljeništvu nije samo puko bilježenje aktivnosti, već prostor u kojemu se prožimaju jezik, povijest, književnost i iskustvo života izvan domovine.

Ovogodišnji dvobroj donosi širok raspon tema posvećenih transnacionalnom književnom polju, pitanjima jezika i identiteta te kulturnom djelovanju hrvatske zajednice. Uz osvrte na rad povjesničara Ludwiga Steindorffa, promišljanja o književnom tržištu i prevođenju te zabilješku o nagradi za europsko razumijevanje dodijeljenoj Miljenku Jergoviću, središnje mjesto u broju s pravom je pripalo opsežnom prikazu stvaralaštva Sonje Breljak i njezina novog djela. Časopis Riječ time još jednom opravdava ocjenu uredništva da predstavlja dragocjenu platformu na kojoj hrvatska riječ živi punim plućima između domovine i svijeta. 

Sonja Breljak: Putovanje kroz sjećanje i prostor između „tamo“ i „ovdje“

Sonja Breljak povela je publiku na suptilno i dirljivo putovanje kroz sjećanje. Kao dugogodišnja novinarka i urednica berlinskog portala Hrvatski glas Berlin, autorica je u knjizi Pisma Danici: Zapisi iz Berlina sabrala 37 kratkih priča nastalih tijekom dva desetljeća pisanja za godišnjak Danica Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima.

Njezin nastup u Frankfurtu jasno je profilirao knjigu koja nadilazi uobičajene okvire zavičajne kronike. Kako je sama autorica istaknula pred publikom, Berlin u ovim zapisima funkcionira tek kao scenografija, dok je središnja tema dom — onaj izgubljeni, sačuvani, ponovno izmišljeni i nošeni u sebi. Taj specifični prostor postojanja između dviju točaka sažet je u jednoj od ključnih misli njezina opusa: „Mi putujemo u domovinu, a vraćamo se kući. I tako svake godine. Kao da pripadamo svugdje i nigdje“.

Posebna vrijednost književnoga iskaza Sonje Breljak leži u potpunom izostanku jeftinog patosa, samosažaljenja i nostalgične patetike. Njezini tekstovi prikazuju iseljenički život kao svakodnevnu vještinu — trajno učenje, prilagođavanje, pamćenje i prevođenje ne samo jezika, nego i najdubljih osjećaja. U tom preklapanju novinarske preciznosti promatrača i duboke osobne empatije oblikovan je prozni glas koji ne bilježi činjenice hladno dokumentaristički, ali se ne svodi ni na suhu autobiografiju.

Riječ je o književnosti koja nastaje iz unutarnje potrebe da se ljudska iskustva i glasovi otrgnu zaboravu. Autoričina završna posveta — u kojoj iseljenike naziva svojom obitelji i rođacima — svjedoči o tome da ona ne piše s distance o njima, nego s njima, čuvajući živu zajednicu u vremenu kada migracije i asimilacijski pritisci ubrzano brišu tragove materinskog jezika.

Snaga pisane riječi u globalnom kontekstu

Nastup na Frankfurtskom sajmu knjiga 2026. pokazao je da kulturna reprezentacija jedne zajednice ne ovisi isključivo o komercijalnim parametrima i velikim nakladničkim ugovorima, premda su i oni nužni za vidljivost nacionalne književnosti. Istinski puls jednoga naroda u inozemstvu ogleda se u kontinuiranom naporu entuzijasta i autora koji materinski jezik održavaju živim dijalogom. Spojem časopisa Riječ i berlinskih zapisa Sonje Breljak, Frankfurt je bio svjedokom susreta koji svjedoči o trajnosti identiteta, dostojanstvu iseljeničkoga iskustva i neiscrpnoj snazi pisane riječi.

Autorica Sonja Breljak je počasna članica Hrvatske kulturne zajednice – Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu.

Ivica Košak