Noć poezije i emocija u Essenu

Na početku večeri okupljenima se obratio Mijo Nujić, predsjednik Matice hrvatske za Ruhrsko područje, koji je u kratkim crtama predstavio važnost Antologije, način odabira pjesnika te kriterije kojima su se urednici vodili pri njezinu nastanku. Od ukupno 31 autora odabrano je njih 17, a jedan od glavnih kriterija bio je da su objavili najmanje jednu zbirku pjesama te da žive i rade na njemačkom govornom području.

Antologiju su uredili Ksenija Ivančić, Ivka Kovačević i Mijo Nujić, koji su svojim radom okupili pjesnike čije stvaralaštvo svjedoči o bogatstvu i raznolikosti suvremene hrvatske poezije izvan domovine.

Dio večeri bio je posvećen autorima koji nisu mogli osobno nazočiti predstavljanju. Njih dvanaest predstavljeno je izborom po jedne pjesme, čime su i njihovi glasovi dobili svoje mjesto u ovoj poetskoj večeri.

Stihove su čitali Ivka Kovačević, Ksenija Ivančić, Zoran Sikavica, Jakov Franjičević i Ana Markanović. Gosti večeri bili su Jadranka Ivanović Bolog, Zorica Krajinović Marinić, Marija Perić Bilobrk, Ana Petrović i fra Ivan Režić.

Svaka pročitana pjesma donosila je osobnu priču, sjećanje i emociju. Autori su svoje stihove interpretirali iskreno i proživljeno, stvarajući posebnu sinergiju s publikom. Granica između pjesnika i slušatelja gotovo je nestajala, a u pojedinim trenucima emocije su bile toliko snažne da je potekla i poneka suza.

Tematski, pjesme su obuhvatile širok raspon osjećaja i iskustava – od odlaska iz rodnoga kraja i života u tuđini do domoljublja, ljubavi i duboke povezanosti sa zavičajem. Svaki je autor tim temama pristupio iz vlastite perspektive, oslanjajući se na osobna iskustva, uspomene i doživljaje. Upravo su te različite životne priče, pretočene u stihove, pokazale koliko poezija može povezati ljude bez obzira na udaljenost od rodnoga mjesta.

Glazbeni dio programa obogatio je Branko Kovačević, nastupivši na gitari i klaviru. Njegova glazba dodatno je naglasila ugođaj večeri i zaokružila susret poezije, riječi i osjećaja.

Bila je to večer koja je pokazala da se domovina može nositi u srcu, a njezina ljepota i čežnja sačuvati u stihu – čak i onda kada nas od nje dijele stotine kilometara. 

Mijo Nujić