U Wiesbadenu organizirana radionica na temu RIJEKA-EUROPSKA PRIJESTOLNICA KULTURE 2020. GODINE

Hrvatski grad Rijeka bit će Europska prijestolnica kulture 2020. godine. To je događaj koji će sa svotom od preko 30 milijuna eura omogućiti kulturno-ekonomske transformacije starih struktura, ali i novi pogled na talijansko-hrvatske granične odnose u prošlosti i sadašnjosti. Poticaj za novo ispitivanje napetih međukulturnih veza Italije i Hrvatske dolazi također iz konferencije 100 godina nakon Fiume - rasprave o Gabriele D’Annunzio , a koja se održala u vili Vigoni na jezeru Como u studenom 2018. godine.

Odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata političke su se sile u Europi ponovno formirale nakon što su se propadala stara carstva poput Dunavske monarhije i pojavile su se nove, više ili manje dugovječne države. U tom je kontekstu Fiume, današnja hrvatska Rijeka, postala mjesto novog osvajanja. Grad u Kvarnerskom zaljevu zauzeli su D'Annunzio i njegovi fašistički sljedbenici paralelno s Pariškom mirovnom konferencijom 1919. godine. Uslijedile su spektakularne povorke i militantna proglašenja koja su nagovještavala fašizam u Europi. Rijeka je ostala pod D'Annunziovom vladavinom šesnaest mjeseci. Danas (2020.), 100 godina kasnije, Fiume / Rijeka služi kao pozornica za mobilizaciju masa, nudi brojna polazišta za kritičko i interdisciplinarno razmišljanje o ambivalentnom odnosu Italije i Hrvatske u suvremenoj Europi. U polju napetosti između samoodređenja i vanjskog određenja, Italofilije i -fobije, egzila i višejezičnosti, nacionalizma i transkulturalnosti postoje različite, a dijelom i antagonističke perspektive.

Javna tribina/radionica u Wiesbadenu odvijala se pod utjecajem dramske instalacije koja je postavljena na riječkom Korzu od 8. do 15. siječnja 2020. Redatelja Marin Lukanović je postavio intrigantni performans: “Što vi hoćete, dobit pare ili dat ideje?”, koji prezentira misli i razmatranja o položaju umjetnika u društvu te povezanim temama. Kao i u toj  instalaciji, nastaloj iz intervjua s dvadesetak kulturnih i kreativnih radnica i radnika iz Rijeke i Primorsko-goranske županije, u Wiesbadenu su izdvojeni tekstovi iz časopisa Riječ te razmatranja o položaju kulture u društvu, odnosu prema radu, obrazovnim politikama u kreativnoj domeni, prekarijatu, vrednovanju rada, stavu publike prema kulturi, te srodnim temama hrvatskih migranata u Njemačkoj i njihovih kulturnih veza s Domovinom.

Radionica HKZ/OMH-Wiesbaden imala je cilj istražiti djelovanje Zajednice na primjeru dobre prakse i pružiti izvještaj o različitostima, te izraditi preporuku u pogledu upravljanja različitostima u vlastitim radovima na polju kulturnih i kreativnih istupa na lokalnom i europskom nivou i identificirati prenosive modele za unapređenje suradnje.

Di su pare?

Naizgled polemičko pitanje upućeno Predstavniku RH, veleposlaniku Gordanu Grlić Radmanu, Di su pare(?) – zasnivalo se na najavi Marije Pejčinović Burić, kako će i Republika Hrvatska s ulaskom u Europu ravnati se standardom o korištenju 2,6% BDP za kulturu. Kako Marija Pejčinović Burić danas predstavlja vladu RH u svojstvu ministrice za vanjske poslove i europske integracije, pitanje upućeno veleposlaniku bi se moglo uzeti kao pitanje na pravu adresu s namjerom da se objasni kako to RH kao članica EU ne ulaže u kulturu više od 0,69% BDP. Ako se uzme u obzir da su 2% zaposlenih u RH kulturni radnici, ostaje pitanje kako  razviti kulturni rad i hrvatski identitet bez za to potrebnih sredstava? Ostavimo po strani izjavu veleposlanika Radmana koji je na prvom mjestu smatrao za potrebnim  navest kako riječ pare nisu hrvatski izraz, već se usredotočimo na odgovor u kojemu veleposlanik tvrdi kako raspoloživa sredstava postoje i samo treba biti sposoban da ih se dobije! Kod raskoraka u obećanju/najavi Marije Pejčinović Burić iz 2007. godine i današnjih izdvajanja za kulturu u RH, ostaje otvoreno pitanje: Jesu li su kulturni radnici, koji čine 2% zaposlenih u RH, nesposobni doći do potrebnih sredstava kako bi kultura hrvatskog čovjeka postala dio zadovoljavanja njegovih osnovnih potreba ili su ograničenja neke druge naravi? Riječka instalacija Što vi hoćete, dobit pare ili dat ideje?, u okviru Riječkog projekta Diversity mixer, omogućena je novčanim sredstvima iz Europskog fonda Programa o pravima, jednakosti i građanstvu Europske unije (2014-2020) u visini od cca. 150 tisuća Eura. HKZ/OMH-Wiesbaden ne participira niti u jednoj od navedenih novčanih potpora i isključivo se financira doprinosom članova.

HKZ/OMH-Wi želi približiti svojim članovima i prijateljima saznanja i poruke ovog programa. Riječki kulturni, povijesni i literarni sadržaj prisutan je u radu  HKZ/OMH-Wi i trajno pohranjen u časopisu Riječ. Tako tekstovi Grad na Rječini[5], Kozmopolitizam na istočnoj obali Jadrana[6], 100 Jahre nach Fiume[7], kao i literarna tribina posvećena povijesnom romanu Nedjeljka Fabria govore o kulturnom angažmanu Zajednice. N. Fabrio u romanu Vježbanje života prikazuje zbivanja od 1820. do 1955. godine u Rijeci. Na podlozi povijesnih zbivanja ispričane su obiteljske kronike dviju obitelji, talijanske i hrvatske.[8]

Rijeka - Europska prijestolnica kulture ostati će u programu HKZ/OMH-Wi 2020. godine kao posebno vrijedan kulturni događaj koji će svojim sadržajem obogatiti djelovanje jedne zavičajne udruge u SR Njemačkoj. Tako će najavljena antologija Rijeka Erlesen postati djelo inspiracije za rad i susrete u Hrvatskoj čitaonici u Wiesbadenu – najavio je Ivica Košak, urednik časopisa Riječ. Jela Šare, tajnica HKZ/OMH-Wi, predstavila je studijsko putovanje u Rijeku koje organizira Pučkog veleučilišta (Volksbildungswerk Klarenthal e.V. ) iz Wiesbadena. Europska prijestolnica kulture 2020. godine  je mjesto gdje umjetnost i kultura susreću prirodu, more i kulinarske užitke – naglasila je Šare.

Okupljenim sudionicima obratio se s pozdravnim riječima i dobrim, Novogodišnjim željama i gospodin Vedran Konjevod, generalni konzul RH u Frankfurtu. Pozitivno djelovanje jedne zajednice nije samo po sebi razumljivost koja će dovesti do masovnog okupljanja. Neke zajednice u regiji su nestale. Obnavljanje društvenog rada i nastavak rada Hrvata u gradovima s velikom populacijom hrvatskih iseljenika biti će vrlo teško ako se taj rad jednom prekine. Zanimanje za kulturu je bitno uporište u sjećanju i povezivanju na rodni kraj.

Ivica Košak