Književna večer Stijepa Mijovića Kočana

U Galeriji solidarnosti održana je 11. listopada Književna večer Stijepa Mijovića Kočana. Tom prilikom je, prema vlastitoj zamisli, sam autor govorio o trima svojim djelima : knjizi izabranih pjesama  Sedmoglasje, pripovijesti Priča s kraja svijeta/Lorko i Roko, te o romanu  Čoek zlatnije ruka.  Sve  tri knjige su izdanja Matice hrvatske iz Zagreba. Stihove i odlomke iz romana i pripovijesti je  čitala Mirjana Smažil  Pejaković, članica Društva hrvatskih književnika.

U uvodnom izlaganju Marija Mihaliček je pročitala zapis književnika Ludwiga Bauera o  Stijepu Mijoviću Kočanu, koji između ostalog kaže:“ Na taj svoj izniman pjesnički odnos prema jeziku Kočan je nadogradio i svoju dijalektalnu poeziju, pored izvorne zavičajne i onu kajkavsku, dokazujući kako je istinski zavičaj istinskog hrvatskog pjesnika prije svega - hrvatski jezik u svoj svojoj širini i bogatstvu. Ali je ta ukorijenjenost u jeziku vidljiva i u svakoj reakciji, u temperamentom nemirenju Kočanovu s pojavama s kojima smo se nažalost navikli miriti - i nikada ti tekstovi ne trebaju potpis autora da bismo autora u njima prepoznali.“

Boka kotorska je u Kočanovu književnom, pjesničkom i  filmskom opusu uvijek imala svoje mjesto. Spone autora s prostorom i ljudima Boke, osobito Herceg Novog, začete su još u djetinjstvu, te ne ovise isključivo o geografskoj blizini njegovih zavičajnih Konavala.

(Marija Mihaliček)