Ogranak Matice hrvatske u Kutini - izvješća

IN MEMORIAM: DRAGUTIN PASARIĆ (28. siječnja 1948–27. veljače 2021)

piše Đuro Vidmarović

Poznata je činjenica da ogranci Matice hrvatske dobro obavljaju svoju zadaću ako su im na čelu ljudi s velikom ljubavlju, znanjem i entuzijazmom za hrvatsku kulturnu baštinu i poštovanje Statuta MH. Jedan od takvih velikih predsjednika na „lokalnoj razini“ bio je pokojni Dragutin Pasarić, dugogodišnji lider Ogranka MH u Kutini. On je cijeli život posvetio Moslavini, njezinoj povijesti, kulturi i afirmaciji njezine pokrajinske kulturne samobitnosti. Takav rad povezao je s Ogrankom Matice hrvatske. Taj Ogranak ima dugu tradiciju i vrlo je važan za Kutinu i cijelu okolicu.

Dragutin Dragec Pasarić rođen je u Repušnici 28. siječnja 1948, a umro u Zagrebu 27. veljače 2021. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Kutini, a studij povijesti na Pedagoškoj akademiji u Petrinji, a zatim na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od studentskih dana prisutan je u kulturnom životu Kutine. Tijekom više od pola stoljeća predana rada Pasarić se iskazao na nekoliko područja kao nezaobilazni čimbenik. (O svim područjima njegova rada i njegovih društvenih djelatnosti potrebno je progovoriti na posebnome okruglom stolu.)

Bio je cijenjeni novinar na lokalnoj i nacionalnoj razini. Tijekom Domovinskog rata marljivo je izvješćivao, 24 sata dnevno, o ratnim zbivanjima u Moslavini i zapadnoj Slavoniji. Odlazio je na teren, družio se s dragovoljcima i o svemu poslije objavio nekoliko knjiga. Bio je ratni izvjestitelj sa zapadnoga slavonskoga bojišta za Hinu, Vjesnik, HRT te za lokalne medije Moslavački list i Radio Moslavina. Bio je odgovorni urednik vojnoga glasila Operativne grupe Posavina – Hrvatski branitelj. U Domovinskom je ratu kao član Kriznog štaba Općine Kutina za informiranje kao ratni izvjestitelj nastavio suradnju s brojnim medijima. Uredio je više knjiga o Domovinskom ratu.

Pjesnik i povjesničar

Godine 2004. osnovao je izdavačku kuću Spiritus movens. U Petrokemiji je otišao u mirovinu 2008. U svojoj izdavačkoj kući objavio je osamdesetak djela, uglavnom iz zavičajnoga miljea i vjerskog života.

Kao povjesničaru i istraživaču moslavačke povijesti i kulturne baštine najčešće su mu teme bile povijest Moslavine, Park prirode Lonjsko Polje, moslavačko vinogradarstvo, Voloderske jeseni i druge, kojima je afirmirao zavičaj.

Pasarić je vrlo rano iskazao nadarenost za književnost, poglavito za poeziju. Premda nije imao prilike opredijeliti se isključivo za taj oblik stvaralaštva, njegove pjesme, poglavito pisane na moslavačkom kajkavskom idiomu, imaju potrebnu estetsku vrijednost, prihvaćene su od naroda i čitaju se u školama i na društvenim susretima. Napisao je literarni dnevnik Zvonici drevni, zvonici dnevni, posvećen crkvi u Repušnici.

Malo je koji intelektualac s toliko jednostavnosti i umijeća znao komunicirati sa svim ljudima, poglavito svojim Moslavcima, hvaleći njihova dobra djela i tradiciju bez pretjerivanja i potičući ih na pojedinačno i kolektivno njegovanje kulturne baštine i folklornih tradicija. Objavio je velik broj monografija istaknutih moslavačkih sela i gradova u kojima je iskazao navedenu ljubav za povijest, kulturnu baštinu, tradicije i prijenos povijesne memorije starijih naraštaja na mlađe. Sve su te monografije pisane lijepim književnim jezikom i književnim stilom.

Dragutin Pasarić potvrdio se i kao povjesničar. U granicama mogućnosti, jer je bio stalno zaposlen u kutinskoj Petrokemiji, istraživao je prošlost svoga kraja i otkrivao značajne povijesne ličnosti i događaje koji su prije toga bili nepoznati ili zaboravljeni. Tih je likova sakupio za poveći leksikon koji smo očekivali da će uspjeti objaviti. Jedan od takvih zaslužnih Kutinčana nekadašnji je rektor Zagrebačkog sveučilišta Gustav Baron. Angažiravši se u Matici hrvatskoj inicirao je podizanje njegova spomenika te obnavljanje kamenog križa – dar Gustava Barona Kutini, izrađen po nacrtu Hermana Bollea. U spomen na Barona osmislio je Kutinske dane znanosti i umjetnosti. Isto tako potaknuo je podizanje spomen-poprsja Bonifaciju Pavletiću u Kutini te osmislio Bonifacijev Božić u Zbjegovači, rodnome mjestu budućega sveca. Objavljena je monografija kojom je slavni kutinski boksač Mijo Drvarić vraćen iz zaborava, nametnuta u jugokomunističkom režimu.

Ostat će u sjećanju njegov praktični poticateljski, kulturološki rad kao važna sastavnica moslavačkog identiteta. Činio je to znalački i s mnogo entuzijazma. S jednakom pažnjom s kojom je pisao knjige Pasarić je vodio folklorne manifestacije, npr. Voloderske jeseni, društvena događanja, razgovore s učenicima i kutinskim intelektualcima, s naftašima, radnicima u Petrokemiji i akademicima, i na taj način uvjeravao ljude u vrijednost čuvanja vlastitih nacionalnih tradicija. Nije bio isključiv, već je poticao svakoga za koga je mislio da može pripomoći istraživanju moslavačke prošlosti i kulture, istraživanje, zapisivanje, pisanje i objavljivanje radova. Najbolji su primjer poznati povjesničari Dragutin Pavličević, Franko Mirošević i Dražen Kovačević, ali i veliki književnici poput Matka Peića i znalca književne povijesti Josipa Badalića. Kao mlad istraživač zaslužan je za dovođenje upravo profesora Badalića, rođenoga Moslavca, u Kutinu i okolicu, kojom prilikom mu je iskazao toplu gostoljubivost, što je rezultiralo i danas u ovoj pokrajini kultnom knjigom dr. Badalića Moslavačke razglednice.

U okrilju Matice Pasarić je uspijevao organizirati mnoge stručne i znanstvene skupove, okrugle stolove i simpozije, objaviti vrijedne knjige. Iz tog velikog broja prilika je istaknuti znanstveni simpozij o Kutini koji je rezultirao multidisciplinarnom monografijom Kutina koja je iscrpno obradila povijest grada i danas može poslužiti kao ogledni primjerak za takvu vrstu istraživanja. Nakon te monografije dobio je nagradu za životno djelo županije Sisačko-moslavačke 2018. Osim te dobitnik je mnogih nagrada i pohvala: 1987. Matko Peić nazvao je Pasarića animatorom kulture čiju je veličinu djelovanja u Moslavini nemoguće dostići; 1993. Godišnja nagrada Grada Kutine; 1997. Spomenica domovinske zahvalnosti; 2003. Nagrada Grada Kutine za životno djelo; 2004. Zlatna povelja Matice hrvatske; 2014. Priznanje Hrvatskoga novinarskog društva, ogranak SMŽ, za 45 godina rada u novinstvu, 2019. priznanje predsjednika Matice hrvatske za izniman dugogodišnji doprinos Matici hrvatskoj i cijeloj hrvatskoj kulturi u čuvanju, razvitku i promicanju hrvatskoga kulturnog identiteta.

Ogranak MH u Kutini objavio je mnogo vrijednih knjiga koje je pokojni Dragutin Pasarić uređivao vrlo pažljivo i potom objavljivao.

Jedan od oblika njegove djelatnosti iznimno je zanimljiva manifestacija Konjanički maraton. Organizirao je vlasnike konja i s njima sudjelovao u maratonu kroz Hrvatsku, u čast Domovinskog rata. Ti maratoni bili su izniman kulturni događaj jer su se zaustavljali u pojedinim mjestima i ondje održavali susrete s ljudima i kulturna druženja.

Kreativna ličnost renesansne širine

Na poticaj supruge, koja je djelovala u amaterskom kazalištu, preveo je na hrvatski s talijanskog knjigu o Sluzi Božjem Bonifaciju Pavletiću, u suradnji s mons. Stankovićem i Kršćanskom sadašnjošću. Zajedno su promicali Pavletićev rad i objavili sedam knjiga, a Pasarić je napisao i himnu bratu Bonifaciju, koja je uglazbljena.

U privatnom životu Dragutin Pasarić nije se nikada htio vezati uz neku politički stranku, ali je svima bilo poznato njegovo rodoljublje i domoljublje. Bio je čovjek duhovit i druželjubiv. Do danas su ostale u sjećanju njegove „seanse“ koje je održavao s pokojnim glumcem Ivom Serdarom, na kojima su se natjecali u pričanju viceva i duhovitih životnih zgoda. Bio je osobno skroman, bez velikih prohtjeva i bez političkih ambicija. Ali i pjesnički osjetljiv i ranjiv. S te strane ili zbog toga ostao je pomalo na margini političkog utjecaja, što mu je omogućavalo slobodu pisanja i djelovanja.

Dragutin Pasarić volio je Moslavinu iznad svega. Nitko kao on nije poznavao njezinu prošlost i sadašnjost. Bio je živa moslavačka enciklopedija, a uskoro će postati i legenda. Većinu toga što je radio i uradio činio je besplatno i s ljubavlju. Zahvalnost mu je bila iskazano poštovanje. On je bio kreativna ličnost pomalo renesansne širine i pisac ovih redaka, koji se s njime družio od srednjoškolskih dana, sumnja da će se uskoro pojaviti intelektualna i tribunska ličnost koja bi ga mogla zamijeniti. Mislim da je Dragutin Pasarić ispunio svoj život i svoje snove. Kako bi rekao Ante Starčević, ispunio je svoje deržanstvo. Taj dobri duh Moslavine i dalje će lebdjeti nad Moslavačkom gorom, Lonjskim poljem i moslavačkim predjelima. Ostala su njegova pisana i nepisana dobra djela. Po njima služit će generacijama koje dolaze kao uzor.



Uredništvo

Ida Hitrec

Tajnica za ogranke Matice hrvatske

Katarina Cukovečki

 

Ogranci

Arhiva