Ogranak Matice hrvatske u Kutini - izvješća

RIJEČJU I SRCEM O MOSLAVINI: o knjizi MOSLAVINA OŽIVLJENA Đure Vidmarovića

Ogranak MH u Kutini objavio je knjigu Đure Vidmarovića Moslavina oživljena. Autor (Piljenice, 1947) dobro je poznat hrvatskoj kulturnoj javnosti književnim radom, povijesnim analizama i proučavanjem baštine Hrvata u susjednim zemljama. Donedavni predsjednik DHK i već osam godina član Glavnog odbora MH, odlučio se za retrospektivu svog četrdesetogodišnjega bilježenja zbivanja na moslavačkoj kulturnoj sceni. Knjiga nije zbroj novinskih članaka, a ni sustavna kronologija. Od demokratskih promjena većim je dijelom to kritički osvrt na sve brojnije naslove objavljene u pojačanoj nakladničkoj djelatnosti u Moslavini.


Đuro Vidmarović na predstavljanju knjige

Na 354 stranica Vidmarović je više od izvjestitelja, kritičar je, ali to pravo vlastitim izborom daje i drugima. Uz neka je djela kao recenzent i temeljiti analitičar, ali i s elementima polemike. Administrativno razjedinjenoj Moslavini u tri županije (Sisačko- moslavačka, Bjelovarsko-bilogorska i Zagrebačka) i tri biskupije (Sisačka, Bjelovarsko-križevačka i Požeška) sa središtima u Zagrebu, Sisku, Bjelovaru i Požegi potrebna je ta vrsta literature. Moslavina ima povijesno ime s granicama (rijeke Ilova, Lonja, Česma i Moslavačka gora) unutar koje živi sto tisuća žitelja. Te elemente ne može zanemariti ni jedan administrativni ustroj.

Uvodno Vidmarović poručuje – zavičaji povezani u skladnu cjelinu otkrivaju ljepotu cjelokupne hrvatske stvarnosti. Posebno važnim u toj sredini vidi organizirani pristup zaštiti govora i narodne tradicije. Knjizi je zapravo nakana ponuditi projekt kulturnog ujedinjenja Moslavine. U takvoj orijentaciji Vidmarovićeve su najbliže suradnice književnica Božica Brkan i etnologinja Slavica Moslavac. Božica Brkan zapaženo objavljuje na moslavačkoj kajkavštini, a u knjizi autor temeljito analizira pet naslova. Slavica Moslavac Moslavinu promiče i bojom narodne nošnje. Crvena je njezin južni, a bijela sjeverni dio.

Vidmarović prenosi i komentira sadržaje brojnih publikacija s temom moslavačkoga narodnog života. Suradnice su na pedesetak stranica i najzastupljenije u knjizi – projektu. O htijenjima za ostvarenje projekta moglo se osjetiti u travnju 2017. na simpoziju Kulturna baština u bijeloj Moslavini u Hercegovcu. Opširnije Vidmarović u Moslavini oživljenoj prenosi njezin sadržaj kao i promociju zbornika Ti prolaziš putem svojim starim (nakladnik OMH Garešnica). U krug mjesta koja organiziranim sadržajem čuvaju moslavačku tradiciju autor stavlja i Kloštar Ivanić s njegovom udrugom Prijatelji Kloštra.

Đuro Vidmarović daje pohvalu Ani Bobovec na arheološka istraživanja, koja je objedinila i u korisnim publikacijama. Uz srednjovjekovni Garić-grad upućuje na značenje znanstvenih istraživanja Silvije Pisk. Bilježi i napore Općine Križ u otkrivanju davne materijalne baštine uz rijeku Česmu. Korisnim smatra održavanje Trijenala suvremenih likovnih umjetnika Moslavine autora projekta povjesničara umjetnosti Mladena Mitra. Moslavinu vidi i u sadržajnom Zborniku Moslavine (nakladnik Muzej Moslavine) i uglednom časopisu Moslavačko zrcalo (nakladnik OMH u Kutini).

Đuro Vidmarović daje i zavičajnu književno-povijesnu sliku. Okvir je 1979. naznačio Josip Badalić u knjizi Moslavačke razglednice. To djelo Vidmarović smatra istraživački pristupačnim širem čitateljstvu, a za zavičaj koji treba „oživjeti“ nosi i emotivnost. Prvi Vidmarovićevi osvrti potkraj prošloga stojeća bili su o novinarki i književnici Dragici Šutej te već tada nagradama afirmiranoj književnici Dubravki Ugrešić, objema rođenima u Kutini. Ocjenjuje da je od osobite vrijednosti u nakladi Ogranka MH u Kutini, a pod uredništvom Dražena Kovačevića 2009. objavljena antologija Kajkavska lirika Moslavine, koja donosi djela odabranih autora: Mije Stuparića, Višnje Sever, Nade Pomper Gulija, Dragutina Pasarića. Katarina Brkić i Božica Brkan stilskom vrijednošću u jeziku tradicije daju suvremena poetska i prozna ostvarenja. Osim poezije ti autori uključeni su i u druge oblike književnog stvaralaštva. Tu je i priznati kutinski pisac Ante Juretić, a s ivanićgradskog područja Krunoslav Božić i Mira Beljan.

Autor upućuje i na pjesničko obraćanje Moslavini Zlatka Tomičića (Nebo nad Moslavinom). Podsjeća i na Dražena Zetića, sve poznatije ime hrvatske književnosti, a sudbinom prognanika s prebivalištem u Zbjegovači. Ne zanemaruje se ni tzv. amaterska književnost u kojoj su: Ljiljana Kerepčić Ratkaj, Vinko Gršeta, Jasminka Draganić, Senka Slivar, Željko Stubičan, Anica Vukić.

Poglavlja prikazuju mjesne monografije Repušnice, Kutine, Osekova, Garešnice, Gornje Jelenske, Potoka... Nisu izostavljeni ni pisci šireg područja (Mato Božićević), bogate povijesti župa o kojima pišu Josip Buturac (Kutina) i Antun Herman (Međurić). Tu su i novija istraživačka imena moslavačke povijesti, Franko Mirošević i Dražen Kovačević, te prikazi monografija iz Domovinskog rata. O ratovima se progovara kroz humanitarnu Moslavinu. Dražen Kovačević piše o zbrinjavanju djece Istre u Prvom svjetskom ratu, a Maja Pasarić o djeci Rame u Drugom svjetskom ratu.

Autor prenosi i svoju znanstvenu raspravu Zaslužuje li Banova Jaruga epitet „crvenoga sela“. Osobitost je prva Vidmarovićeva objava poslijeratnog logoraškog dnevnika Anđelke Petričević Čenić. Opisani su uznički trenuci u Požegi sa Zorkom i Višnjom Sever iz Moslavine. Kao znamenite osobe kraja znatnije su prikazani Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić, operna primadona Milka Trnina i proslavljeni pjevač Ivo Robić. Autor pokazuje i istraživačku crtu za Ilovu, selo svoga djetinjstva. Naime, donosi podatke o malom poznatom slovenskom majstoru Petru Rutaru, koji je početkom 20. stoljeća oslikao mjesnu crkvu i više njih u Moslavini.

 Podacima bogata Vidmarovićeva knjiga upravo stoga potiče i na dalja istraživanja za oblikovanje zajedničkih kulturnih sadržaja za sebi samoj bližu Moslavinu.

(Dragutin Pasarić)



Uredništvo

Ida Hitrec

Tajnica za ogranke Matice hrvatske

Ogranci

Arhiva