Predavanje Sanje Vulić JEZIK BAROKNE KNJIŽEVNOSTI U DUBROVNIKU

 Objasnila je kontekst i trendove barokne književnosti te ih ilustrirala s više primjera. Navela je neke od morfoloških jezičnih promjena koje su se u književnome jeziku dogodile u odnosu na renesansno vrijeme. Istaknula nekoliko leksičkih poveznica među svim onodobnim hrvatskim govorima koje su iz dubrovačkoga govora u međuvremenu iščezle, a  u nekim se krajevima zadržale do danas, pa ih mnogi stoga smatraju lokalizmima. Ukazala je na neke od arhaičnijih oblika koje su barokni autori koristili u književnosti, a u govornome su jeziku već ustupali mjesto novoštokavskim oblicima ili su se kod istih autora i čak u istim djelima usporedo koristili. To posebno vrijedi za poeziju koja je bila vezana strogim metričkim pravilima, a donekle i na prozu. Naglasila je kako jezik barokne književnosti dobro ilustrira logičnu putanju razvoja hrvatskoga jezika od početka 16. do kraja 18. stoljeća, bez velikih cezura ili skokova. Nakon predavanja se po postavljenim pitanjima iz publike razvila živa rasprava koja je doprinijela ukupnome ugodnom dojmu čitave večeri.  dr.sc. Sanja Vulić izvanredna je profesorica na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Predaje Hrvatsku dijalektologiju, Jezik Hrvata u dijaspori, Tvorbu riječi u hrvatskom jeziku, Suvremenu hrvatsku književnost u staroj dijaspori, Hrvatski tisak u dijaspori, Čakavsku književnojezičnu baštinu, Hrvatski jezik u 16. stoljeću. Pokrenula je i vodi Međunarodnu ljetnu školu hrvatske kulture i jezika. Držala je gostujuća predavanja na visokoškolskim ustanovama i sveučilištima u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Bugarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Sloveniji. Autorica je i suautorica šest knjiga, 130 znanstvenih i 246 stručnih radova te oko 400 kraćih radova pretežito popularnoznanstvenoga sadržaja. Izlagala je na 146 znanstvenih i stručnih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. Uredila je i(li) priredila za tisak 14 knjiga. Piše jezičnu kolumnu u mjesečniku Matica Hrvatske matice iseljenika. Članica je uredništva časopisa Čakavska rič i Modruški zbornik, uredništva kritičkoga izdanja Sabranih djela Milana Begovića te članica Književnoga kruga Split, Matice hrvatske, Katedre Čakavskoga sabora Modruše i Panonskoga instituta.’