Predstavljanje zbornika DR. SC. BRUNO ŠIŠIĆ DUBROVAČKI KRAJOBRAZNI ARHITEKT

U svome je izlaganju Mara Marić kroz podatke iz života i rada Bruna Šišića prikala i osnovne stručne i ljudske principe koji su ga u životu vodili. Istaknula je kako je, između ostaloga, riječ o čovjeku koji je imao istančan osjećaj za estetiku, iznimnu posvećenost struci i kolegama s kojima je surađivao te da je bio izvrstan pedagog i mentor. Navela je kako se njegov opus proteže na punih šest desetljeća rada, od pedesetih godina dvadesetoga stoljeća, pa doslovce do pred smrt (posljednje predavanje održao je malo prije smrti, povodom obilježavanja Svjetskoga mjeseca krajobrazne arhitekture). U tom je razdoblju osim različitih rukovodećih funkcija, među kojima svakako treba posebno istaknuti dugogodišnji rad u gradskoj tvrtci Vrtlar, projektirao oko stotinu projekata za javne i privatne parkove i zelenilo te obnovu povijesnih vrtova. Zaključila je kako je, usprkos krhkosti krajobrazne baštine, Dubrovnik i danas na određeni način „Šišićev Dubrovnik” jer skoro posvuda kamo pogledamo po gradu, možemo uočiti neko zelenilo koje je zamislio i posadio Bruno Šišić.

Ivan Viđen iznio je osnovne podatke o sadržaju Zbornika. Na oko 300 stranica nalazi se 20 tekstova 30 autora i suautora iz svih krajeva Hrvatske, iz različitih institucija i različitih struka (arhitekti, povjesničari umjetnosti, agronomi…), što samo po sebi dovoljno govori o širini interesa za rad Bruna Šišića i potrebu njegovih kolega i učenika da mu se oduže ovakvim zbornikom. U zborniku se nalazi kratka Šišićeva biografija i iscrpna bibliografija koja će ne samo pomoći budućim istraživačima njegovoga opusa, već i biti koristan alat svim istraživačima dubrovačke i hrvatske krajobrazne baštine. Tekstovi variraju u svojoj duljini, sadržaju i načinu pristupa temama koje obrađuju, ali gotovo svi daju neki novi znanstveni ili publicistički doprinos. Posebnu cjelinu daju tekstovi komemorativnoga karaktera kojih ima nekoliko i koji na početku zbornika daju i jedan više osoban ton autora koji pišu o Šišćevu životu. Autori i suautori tekstova u zborniku su: Ines Hrdalo, Snješka Knežević, Sonja Jurković, Vlasta Brunsko, Vesna Košćak Miošić Stošić, Alka Turalija, Antun Car, Mara Marić, Anita Trojanović, Petra Pereković, Mladen Obad Šćitaroci, Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, Nikolina Kapović, Ivanka Jemo, Nada Grujić, Joško Belamarić, Ivan Viđen, Nada Bruer Ljubišić, Iva Rechner, Stanko Stergaršek, Borka Bobovec, Mira Medović, Katarina Ogresta, Zrinka Rudež, Danka Grbac Nikolac, Jurica Knego, Slavica Polić, Stjepo Butijer i Jasna Talić.

Joško Belamarić kazao je kako je Bruno Šišić mnoge naučio gledati oko sebe i učiti iz baštine te je istaknuo kako je Šišićeva važna lekcija ona o mjerilu. Mjerilo u kojemu promatramo Dubrovnik, njegovu arhitekturu, njegov teritorij, njegovu kreaciju koja je, upravo to naša  krajobrazna baština utjelovljena u renesansnim ljetnikovcima najbolje pokazuje, iskreni doprinos Hrvatske europskoj uljudbi. Naveo je kako je Šišić u mnogim svojim istraživanjima bio hrabri utemeljitelj, bio je onaj koji je mnoge stvari prvi definirao i klasificirao. Kao možda najpoznatiji primjer, uz ladanjsku arhitekturu, posebno je istaknuo definiranje Pila kao vrtnoga predgrađa Dubrovnika, čemu je Šišić posvetio znatan dio svoga rada. Sklonost prema stalnome usavršavanju i spoznavanju također je istaknuta kao važan dio Šišićeva karaktera, kao i iznimno snažan osjećaj kolegijalnosti. Belamarić je na nekoliko primjera (uređenja platoa Pila, gradnja na Srđu, uništavanje gradskoga zelenila…) pokazao i aktivističku stranu Bruna Šišića koji je smatrao kako znanje obvezuje te kako znanstvenik mora imati i edukativnu i korektivnu funkciju u društvu.  Zaključio je kako su ovakav zbornik dubrovačka kraojbrazna baština i Bruno Šišić svakako zaslužili te je čestitao suizdavačima na tome što je zbornik objavili u relativno kratkome vremenu od tri godine nakon njegove smrti.

Fotografije: Tonči Plazibat