Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku - izvješća

Predstavljanje knjige Gaja Plinija Starijeg NATURALIS HISTRORIA - PRIRODOSLOVLJE, KNJIGA 9: O VODENIM BIĆIMA

U utorak, 9. studenog 2021.g., u dvorani Ivana Pavla II. predstavljena je knjiga Gaja Plinija Starijeg: Naturalis Historia odnosno Prirodoslovlje, knj. 9., “O vodenim bićima” u vrsnom prijevodu Inge Belamarić. Knjigu su predstavili prof. Zlatko Šešelj, urednik biblioteke Instituta Latina at Graeca, prof. dr. sc. Slavica Stojan i prevoditeljica Inge Belamarić. U uvodnom dijelu Slavica Stojan govorila je o životu i djelu Plinija Starijeg, rođenog 22./23. godine. Datum njegove smrti je poznat: bilo je to 24. kolovoza 79. Umro je u dobi od 56 godina spašavajući obitelj svoga prijatelja od erupcije s Vezuva i zagušljivih plinova koji su pratili tu strašnu nepogodu. I sam je nastradao u katastrofi a vijesti o njegovoj herojskoj smrti saznajemo iz pera Plinija Mlađeg, njegova nećaka koji je naslijedio njegovu materijalnu baštinu i njegovo ime. Plinije Stariji ostavio je iza sebe velebno djelo, više od stotinu svezaka ispisanih na papirusu s obje strane. Da bi sve to napisao, radio je i noću i danju, pisao je i za vrijeme odmora i za vrijeme svojih dugih putovanja jer bio je i dužnosnik Rima i rimski vojnik na visokim položajima. Sva su mu djela nepovratno izgubljena do našeg vremena. Preživjela je samo Naturalis Historia, enciklopedijsko djelo od 37 svezaka u kojem je Plinije Stariji sakupio sva znanja svojeg vremena, a pisao ga je punih 28 godina. To kompilacijsko djelo donosi podatke o zemljopisu, kozmografiji, biologiji, poljoprivredi, medicini i umjetnosti. Ono ga otkriva kao strastvenog zaljubljenika u prirodu i prirodne znanosti i bilo je udžbenik u renesansi. Plinije Stariji ostavio je moćan trag u cjelokupnoj europskoj kulturi, pa tako i u hrvatskoj književnoj i kulturnoj povijesti. Pisao je o istarskoj vuni, istarskom ulju, kamenicama i lijekovima životinjskog podrijetla. Ostavio je trag o postojanju stabla i plodova četruna. Juraj Šižgorić je svoju povijesno-zemljopisnu knjigu O smještaju Ilirije i grada Šibenika od 17 poglavlja napisao na temelju predložaka humanističkih i antičkih pisaca među kojima i Plinije Stariji zauzima značajno mjesto. U Marulićevu latinskom djelu, pronađenom 20-ih godina 20. stoljeća,koje nazivamo Repertorij jer se žanrovski radi o priručnom pregledniku, vidimo da je Plinije za njega jedan od tada najcitiranijih svjetskih pisaca. Indija je po Pliniju postala bajkovita zemlja s neobičnim i čudovišnim bićima što je potaknulo Marina Držića da u negromantovu govoru (Dundo Maroje) razdijeli ljude na one nazbilj, koji su ideal Platonove filozofije: stasiti, iskreni, razumni i skromni i ljude nahvao, nahvalne ljude nakazno fizičkog i moralnog lika koji su nenavidni, lakomi i nerazumni, a nalikuju čapljama, žabama i drvenim patuljcima koje Držić naziva čovuljci.

Ova knjiga o vodenim bićima iz repertoara Plinija Starijeg prvi je cjeloviti dvojezični latinsko-hrvatski prijevod IX. knjige Prirodoslovlja u kojoj Plinije u 88 poglavlja donosi različite opise morskog svijeta. Inge Belamarić je knjigu prevela krasnim i kultiviranim hrvatskim jezikom. Komentirala je Plinija Starijeg detaljnim pojašnjenjima u fuss-notama te napisala opširnu popratnu studiju kojom pobliže upoznava čitatelja sa životom Plinija Starijeg i vremenom u kojem taj pisac živi. Dodala je k tome i dijelove iz XXXII. knjige i tako omogućila čitatelju potpuni uvid u svijet Plinijeve vodene zoologije. Prijevod Inge Belamarić studiozan je i nadahnut. Misao tako glatko teče da se doima kao autentičan tekst, a ne prijevod. Čak i najteže prevodivi dijelovi Plinijeva teksta pod njezinom rukom postaju čitateljski zanimljivi i autentični. Ovaj uradak Inge Belamarić reprezentativni je primjer prevodilačke izvrsnosti. Ovako govori Plinije Stariji o školjkama bisernicama:

“Bisernice se podrijetlom i nastankom ne razlikuju puno od ostriga. Čim ih potakne plodno doba godine, one se, kako se govori, otvore kao da zijevaju i ispune se rosom od koje začnu, nakon čega nose i legu, a njihov su porod biseri, kakvoćom onakvi kakvu su rosu primili. Pripovijedaju da bliješte ako se ulila čista rosa, a da je plod bez sjaja ako je bila mutna. Da gube sjaj kad nebo prijeti: budući da je sigurno da je začet s neba i da su biseri povezaniji s nebom negoli s morem, da odande primaju boju oblaka ili pak bljesak jutarnje vedrine.”

Urednik i predstavljač Zlatko Šešelj istaknuo je da je prijevod Inge Belamarić “na granici čudesnog” i da ovakav tekst pripada među vrhunska djela prijevodne literature u Hrvatskoj. Taj prijevod ravnopravan je izvorniku –Plinijevom tekstu koji je jezično vrlo težak. Prije svega, prevoditeljica je trebala naći hrvatske izraze za bezbroj morskih bića, tj. identificirati svaku od njih na ispravan način.

Prevoditeljica Inge Belamarić govorila je o izazovima s kojima se susrela prevodeći tekst služeći se pritom primjedbom Harma Pinkstera “If you think you know Latin, try Pliny“.

Inge Belamarić uputila je najdublje zahvale prof. dr. sc. Bruni Kuntić-Makvić koja je sve svoje slobodno vrijeme posvetila čitajući prijevod i nudeći bolja rješenja te dr. sc. Jošku Belamariću koji pomogao na mnoge načine.

Ana Rajić

slika


Uredništvo

Ida Hitrec
Danijel Hrgić

Ogranci

Arhiva