Video: Sličice iz dubrovačkog života na prijelazu 18. u 19. stoljeće iz pera talijanskog profesora i redovnika Francesca Marije Appendinija

Francesco Maria Appendini rodio se nedaleko Torina 1768. sodine. Navršivši tek 22 godine života došao je u Dubrovnik i postao profesor retorike u dubrovačkoj gimnaziji kojom su upravljali piaristi. Bio je svjestan važnosti svoje službe, iako je prvo razdoblje boravka u Dubrovniku zbog nepoznavanja jezika i kulturne tradicije prolazio vrlo teško. Uskoro mu se pridružio i brat Urban koji je došao u Dubrovnik za profesora filozofije i matematike u gimnaziji. Nakon toga se s punim žarom posvetio proučavanja hrvatskoga jezika i književnosti. Hrvatski jezik nazivao je ilirskim kako su ga i domaći obrazovani ljudi nazivali. Svojom vedrinom i oduševljenjem ulijevao je i učenicima ljubav prema materinjem jeziku. Velikim dijelom zauzimao se za proučavanje opće i književne povijesti dubrovačke. Rezultat toga zanimanja je knjiga Povijesno-kritičke bilješke o starinama, povijesti i književnosti Dubrovčana (prijevod Ante Šoljića u izdanju OMH Dubrovnik 2016. godine), koja je objavljena u dva sveska u Dubrovniku 1803. i 1804. godine. Na području jezičnih istraživanja važna je njegova Gramatika ilirskog jezika objavljena 1808. godine. U toj gramatici objavio je 9 dijaloga koje je izabrao iz svakidašnjih situacija u dubrovačkom redovnom životu. Dijalozi svjedoče kako je Appendini kao Talijan dobro poznavao hrvatski jezik, ali isto tako pružaju nam svjedočanstvo o autentičnosti i čistoći hrvatskog  jezika koji su govorili stari Dubrovčani na prijelazu 18. u 19. stoljeće, bez natruha talijanizama i drugih stranih riječi i izraza, baš onako kako su pisali stari hrvatski koji su živjeli i stvarali u Dubrovniku. Tek koncem 19. stoljeća u Dubrovnik dolaze iz Apulije znatnije skupine talijanskih obrtnika i radnika sa svojim obiteljima i unose brojne talijanizme u dubrovački govorni jezik. Udomaćili su se ne samo na Pujiškoj placi, nego su ulazili i u dubrovačke domove. U znatnijoj mjeri unijet će ih u svoj kolokvijalni govor ponajprije dubrovački marginalci dok će prigradsko stanovništvo i dalje zadržati čistoću hrvatskog jezičnog izričaja koja je bila u jezičnoj tradiciji dubrovačkog puka.

Dijalozi koje donosimo u interpretaciji Mara Banića Nejašmića, a koje je sam Appendini nazvao sličicama iz dubrovačkog života, jasno potvrđuju iznesene činjenice. Tekstove priredila Slavica Stojan.

LINK I.: www.youtube.com/watch?v=EyVb3O3_A1w

LINK II.:  www.youtube.com/watch?v=l4gRplFd1Vs