Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu - izvješća

Svečano obilježavanje 100. obljetnice odcjepljenja Međimurja od mađarske države

O 100. obljetnici odcjepljenja Međimurja od mađarske države i njegova pripojenja Hrvatskoj, u Dvorani Jure Petričevića u Zagrebu održan je prigodni program kojim je obljetnica dostojno obilježena. 

Gost programa bio je Ogranak MH u Čakovcu, u čije se ime prisutnima srdačnim riječima najprije obratio njegov predsjednik, Ivan Pranjić, pritom naznačivši važnost 1919. godine, kada je Međimurje definitivno i konačno postalo dijelom svoga povijesnog habitusa. Pročelnica upravnoga odjela za kulturu, obrazovanje i sport Međimurske županije, Blaženka Novak, istaknula je važnost obilježavanja te obljetnice za Međimurce, koji oduvijek ustrajno žive svoj identitet čuvajući ga i njegujući u različitim oblicima umjetnosti. Tom je prigodom ukratko predstavila knjigu Josipa Črepa Međimurci u svjetskim ratovima, publikaciju Ogranka MH u Čakovcu izdanu u travnju ove godine, rekavši kako ona, unatoč tomu što nije znanstveno utemeljena povijesna studija, pruža vrijednu građu za naknadnu znanstvenu valorizaciju. Štoviše, ona je svojevrsni poziv povjesničarima da je iskoriste kao polaznu točku u istraživanju događaja i sudbina ljudi toga razdoblja. Autor navedene knjige život je posvetio bilježenju uspomena, oslikavanju svojega vremena. Od sudionika Prvog i Drugoga svjetskog rata, međimurskih mladića mobiliziranih u mađarsku i njemačku vojsku, tražio je biografije te ih arhivirao. Njegov rukopis sačinjavalo je isprva 1276 stranica i 941 fotografija. Osim što bilježi jedno vrijeme, osobita je vrijednost knjige upravo u tome što bilježi – ljude, Međimurce.


Gosti iz Ogranka MH u Čakovcu s vodstvom Matice u Središnjici

Predsjednik MH Stipe Botica istaknuo je da obljetnica oslobođenja Međimurja treba imati glasan odjek u cijeloj Hrvatskoj. Usprkos onima koji su to ometali, međimurski je narod svoj identitet čuvao i sačuvao, najvećim dijelom zahvaljujući svojim običajima, najvažnijoj kulturološkoj kategoriji. Upravo su narodni običaji ono što objedinjuje Hrvate gdje god se oni nalazili: „Da bi identitet bio identitet, ono što je obilježilo ljude, neki kraj, stotinama godinama život i običaji su to čuvali.“ Dio tih običaja proistekao je iz katoličkih kalendara. Čuvati običaje tijekom godišnjega ciklusa u skladu s funkcijom koju mu je dala i održala Crkva, a potom i narod, vrlo je važno za čuvanje kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Stipe Botica naveo je i nekoliko imena najvažnijih za područje kulturologije Međimurja, pritom osobito istaknuvši etnomuzikologa Vinka Žganca, čiju je zbirku Hrvatske narodne pjesme kajkavske nazvao svojevrsnom revolucijom, a pjesme koje je u nju unio – dragocjenim biserom. Naglasio je da postoji mnogo ljudi iz međimurskoga područja važnih za hrvatsku kulturu te da njihovo djelovanje treba hvaliti i dostojanstveno obilježavati.

Ivan Pranjić izvijestio je zatim prisutne o radu Ogranka MH u Čakovcu, koji djeluje od 1936, s prekidima, zabranama, tri je puta tijekom povijesti obnavljan, a unatrag tridesetak godina djeluje u kontinuitetu. Najpoznatije je kulturno glasilo Ogranka Hrvatski kajkavski kolendar, godišnjak koji kontinuirano izlazi od 19. stoljeća do danas. Ove je godine ponovno tiskan i znanstveni časopis Hrvatski sjever, koji je pokrenuo Zvonimir Bartolić, a deset godina nakon njegove smrti sadašnji je njegov urednik Krunoslav Mikulan, potpredsjednik Ogranka. Ivan Pranjić naglasio je da se Ogranak bavi svim segmentima hrvatskoga kulturnog života. Ipak, knjiga je ta koja je u središtu njegova djelovanja. Od kakva značaja može biti jedna knjiga u sredini koja nije imala razvijenu književnost na svome jeziku primjer su Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja Vinka Žganca, iz 1916. Kao dokaz da se u Međimurju pjevaju hrvatske narodne pjesme, da u njemu zaista žive Hrvati i da većina stanovništva govori hrvatskim jezikom, ta je knjiga odigrala veliku ulogu u konačnoj odluci Versajske mirovne konferencije da Međimurje bude u sastavu Hrvatske. Mudar je izbor naslova knjige, pučke su popijevke iz Međimurja ponajprije – hrvatske. Ivan Pranjić prikazao je što se sve događalo u Međimurju 1918. i 1919. godine i kako je došlo do toga da se ono vrati matici zemlji.

U umjetničkome dijelu programa izvedena je predstava Pismo iz Galicije Kazališne družine Štolcer iz Čakovca. Redatelj je predstave Dejan Buvač, a autorica teksta Kristina Štebih, mlada dramska umjetnica, koja, uz Ivicu Mikolaja, tumači glavni lik u predstavi. KD Štolcer ove godine proslavlja desetogodišnjicu, a dosad broji deset predstava i sedamdesetak izvedbi. Osvojila je mnoge nagrade na domaćim i međunarodnim festivalima. Program je oplemenila i mlada glazbenica Julija Jančec osebujnom izvedbom dviju međimurskih pjesama – Zvira voda i Vuprem oči.

(Anita Novak)



Uredništvo

Ida Hitrec

Tajnica za ogranke Matice hrvatske

Ogranci

Arhiva