Dvodnevni skup u Matici hrvatskoj "Hrvatski jezik u 20. stoljeću" završio je jučer. Svi će prilozi te jezikoslovne inventure do jeseni biti objavljeni. O prvim dojmovima pitamo jednoga od članova organizacijskoga odbora prof. dr. Marka Samardžiju, šefa Katedre za suvremeni hrvatski standardni jezik na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
VL: Jasan pogled u prošlost, dobra je podloga za budući rad. Jeste li to kanili dobiti ovim okupljanjem jezikoslovaca?
SAMARDŽIJA: Skupu je radni podnaslov bio "pokušaj sinteze", dakle pokušaj da se sabere ono što se u 20. st. događalo, a fokusiralo se nekoliko tematskih blokova: jezično-politički, tj. sociolingvistički, standardološki, dijalektološki, leksikološko-leksikografski i blok o hrvatskom izvan Hrvatske. Ne nužno vezano za te blokove, bilo je i drugih tema, npr. o Matici hrvatskoj i hrvatskom jeziku, jer mislimo da je Matičino mjesto u brizi za hrvatski jezik važno. Sudionici su bili iz svih hrvatskih sveučilišnih središta, različitih pogleda, različitih zanimanja, pa smo dobili cijeli spektar pogleda na manje poznato ili novoga vrednovanja poznatog.
VL: Primjetan je bio izostanak među sudionicima pripadnika "starije škole" jezikoslovaca akademika Katičića, Brozovića, Babića, Moguša... Znači li to smjenu generacija ili svojevrstan bojkot?
SAMARDŽIJA: Mislim da ništa posebno ne znači. Svi su pozvani, neki su se odazvali, pa su odustali, neki se nisu ni odazvali, a neki su došli poslušati mlađe. Među sudionicima su prevagnuli mlađi, koji su rođeni u drugoj polovici 20. st. Za njih je to povijest, pa je možda bilo i bolje da oni govore nego da govore sukreatori događaja. Pitanje je naravno da li smo se dovoljno odmaknuli da bismo bili posve objektivni, ali nadam se da jesmo barem od nekih dijelova 20. st.. Jasno, ono što je bilo prije 20 godina mnogima je još jučer.
VL: Je li riješeno bar ono što je bilo "prekjučer"?
SAMARDŽIJA: Skup će pratiti zbornik, pa se nadam da će kad dobijemo knjigu cjelovitih tekstova, ona poslužiti kao dobar orijentir, kao pregled međa, kao solidan prohod kroz 20. st. To će kasnijim istraživačima olakšati posao, napose za razdoblje od prvih pet-šest desetljeća.
VL: Što je najaktualniji neriješeni problem hrvatskoga jezika? U čemu bi trebala pomoći država?
SAMARDŽIJA: Ponavljam već nekoliko godina: bez središnjega nacionalnog stručnog tijela u kojemu bi se pokušalo neke stvari konsenzusom riješiti, ništa nećemo napraviti. Bude li sve ostajalo u neformalnim krugovima, bojim se da se hrvatskom jeziku ne piše dobro. Približavanje Europskoj uniji i ulazak u EU dovest će Hrvatsku u novu situaciju koje mnogi nisu svjesni. Naime, jesu svi jezici u EU ravnopravni, ali se dokumenti na nekima pišu, a na druge prevode. Uđemo li u skupinu jezika na koje će se samo prevoditi, mislim da će posljedice biti neugodne, jer jezik na koji se prevodi uvijek trpi. Slovenci su uveli državni ured za prevođenje koji je stvorio ujednačeno nazivlje. Naime, dokumenti se ne mogu prevoditi kao romani nego se mora prevoditi s ujednačenim nazivljem. To će se morati urediti na državnoj razini. |
|
