03.03.2005.
U organizaciji Gospićko-senjske biskupije, Ličko-senjske županije i Muzeja Like, u Gospiću je, 14. veljače, u malom salonu Muzeja Like, otvorena izložba Crkva hrvatskih mučenika u Udbini, prijedlozi i arhitektonsko urbanistička rješenja. Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske i član Glavnoga odbora za gradnju Crkve hrvatskih mučenika, istaknuvši važnost izgradnje crkve te dobar izbor mjesta gradnje u Udbini, mjestu hrvatske borbe za vlastitu zemlju i opstanak, u prigodi otvaranja izložbe rekao je: »Crkva hrvatskih mučenika, za koju je temeljni kamen blagoslovio Sveti Otac, počet će se graditi u Udbini 9. rujna, u spomen na sve koji su dali prinos Hrvatskoj i koji su se za nju borili bez obzira na to što su po vjeri i odakle su. Crkva hrvatskih mučenika u Udbini treba biti mjesto poštivanja kršćanskih mučenika i svih onih drugih, bezbrojnih, koji su pali na ovome terenu, darivajući svoj život za dobro Hrvatske. Ovo bi mjesto jednoga dana moglo postati mjesto hrvatskoga hodočašća i moglo bi, kao što je i geografski središte Hrvatske, biti i središte hrvatske zemlje kada se misli o žrtvama i borbi za opstanak.« Ocjenjivački sud Glavnoga odbora za gradnju crkve odabrao je idejno rješenje Nikole Bašića, zadarskoga arhitekta, na što je dr. Mile Bogović, biskup gospićko senjski i član Glavnoga odbora CHM-a kazao: »Ovo što danas imamo idejno je rješenje i kada se pročita što je arhitekt mislio reći i što je izrazio, ja sam oduševljen. Tu će crkvu graditi naš običan vjernik koji ima osjećaja, sloj koji je krenuo dušom, srcem i tijelom u obranu domovine. Oni drugi, jako bogati i jako pametni, mislit će da tu ima mnogo nedostataka pa će biti po strani i kritizirati.« Milan Jurković, župan ličko-senjski, otvarajući izložbu, istaknuo je važnost ostvarenja te zamisli, ne samo za ličko-senjsku županiju nego i za cijelu Hrvatsku.
»Vrela«, glasilo Ogranka Matice hrvatske Daruvar za znanost, kulturu i umjetnost, postalo je glasilo Vijeća ogranaka Matice hrvatske bjelovarsko-bilogorske županije. Suradnici radove mogu slati na adresu uredništva:
U prisjećanju na slavnu prošlosti Karlovca u doba utemeljenja Matice ilirske davne 1842. i kulturne uloge koju je taj grad imao u tadašnjoj Hrvatskoj, kao i u 19. te na početku 20. stoljeća, kada je bio jedno od najvažnijih kulturnih središta Hrvatske, karlovački je ogranak osnovan 1965. Samo šest godina nakon toga prestao je s radom, ali nikada nije posve nestao iz glava onih koji su »u danima potištenosti i užasa represije« vjerovali u njegov opstanak i budućnost. Istim je zanosom ogranak prije petnaest godina ponovno stupio na scenu grada, svjestan svoje nove zadaće. To prije svega znači slobodno i prirodno govoriti u slobodi te djelovati demokratski u demokratskom okruženju. Nužno je također biti otvoren i raditi s mladima, istaknula je Neda Omrčen.
Pokrenute su tih godina i brojne druge inicijative, ali su vremena bila teška za traženje bilo kakvih jezičnih sloboda, a to je bilo vidljivo već 1967. objavljivanjem Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, kada žrtva tih okolnosti postaje i prof. Zlatko Pintar, tadašnji predsjednik karlovačkoga ogranka, koji je morao dati ostavku. Matica je tih godina željela biti neovisna, ali u Hrvatskom proljeću na grub, policijski način bilo je ispitivano više od tisuću članova Matice, čiji je rad bio ugašen. Kada je Matica obnovljena, 21. veljače 1990, htjeli smo da kulturne vrijednosti budu dostupne svima, jer smo znali da nastavljamo slavnu tradiciju prekinutu 1971. Željeli smo ponovnim okupljanjem i obnavljanjem rada Karlovcu vratiti hrvatski identitet. Tada smo izdali i prvi pretisak Almanah ilirski i ponovno započeli s izdavanjem časopisa »Svjetlo«. Kad se osvrnemo na rad u proteklih petnaest godina, proizlazi da smo izdali više od pedesetak knjiga, a riječ je o djelima iznimne kulturne vrijednosti hrvatske književne baštine, kao Disertacija Janka Draškovića, Temelj žitne trgovine Josipa Šipuša, prve gospodarske knjige u Hrvata, mnoge knjige o Karlovcu i posvećene gradu Karlovcu, od Lopašića, Strohala i Kruheka. U tom razdoblju izdana su dva djela koja su dobila nagradu Matice hrvatske - Obranjen Karlovac - obranjena Hrvatska Mije Laića i kapitalno djelo hrvatske književnosti Dnevnik Dragojle Jarnević. Prije četrdeset godina, pri osnivanju ogranka, obnovljen je i časopis »Svjetlo«, koji izlazi kao prilog »Karlovačkog tjednika« i okuplja vrsne znalce poput glavnog urednika Stjepana Mihalića i vrijednih suradnika Ivana Otta, Zvonimira Kelera, Ivana Tržoka i brojnih drugih. Dosada je bilo nekoliko uredništva, pa tako i u novoj godini karlovački ogranak kreće s novim snagama.
Nakon skupštine ogranak je, pod naslovom Putovati - znači biti i ostati priredio književnu večer uz osamdeset i drugu obljetnicu rođenja književnika Matka Peića. U prepunoj dvorani Kluba Arcus knjige Matka Peića Crno zlato i Čovjek i kultura predstavili su Mirko Kovačević, urednik drugoga izdanja Crnoga zlata, i Mijo Ivurek. Crno zlato napisano je tijekom skitnji između Save i Drave, u susretima i viđenjima s naftašima, s rudarima crnoga zlata. U koloristički bogatu oslikavanju života na terenu, i to života iz sama njegova središta, nastao je putopis, koji raskošno i poetski opisuje djelovanje jedne gospodarske tvrtke, ali i njezin utjecaj na preobrazbe stare Slavonije i drevne Podravine, utjecaj na naše hrvatske metamorfoze izazvane tehnološkim napretkom i razvitkom novih djelatnosti naftne privrede. Čovjek i kultura zbirka je eseja koje je Matko Peić objavljivao u kulturnoj rubrici »Vjesnika INE«, pod istoimenim nazivom, od sredine 1989. do sredine 1991, a koji su u velikoj mjeri utemeljeni na putu, traganju, istraživanju, poučavanju... U esejima je progovorio o odnosu čovjeka prema kulturi, o odnosu čovjeka prema čovjeku te prema samu sebi »...i do danas mi je ostalo da više volim gledati čovjeka koji šuti i radi, nego čovjeka koji ne radi i pripovijeda«, zapisao je ne bi li potaknuo čitatelje na razmišljanje o međusobnom poštivanju i čovjekoljubivost, što u sebi krije svu mudrost i blago ljudskog uma i duha.
Mirko Kovačević pročitao je esej pod naslovom Dragec, posvećen Dragutinu Pasariću, tajniku kutinskoga ogranka. Na iznimnog putopisca kutinski je ogranak Matice hrvatske upozorio predstavljajući časopis »Hrvatska revija«. Naime, na njezinim stranicama, Peiću u spomen, Dragutin Pasarić objavljuje putopisne bilješke s konjaničkog maratona arapskih konja. Pasarić je osmorici konjanika darovao »Hrvatsku reviju«, a Željko Petters, vođa konjanika, najavio je da će ovogodišnje jahanje u sedam dana kolovoza, darovati krajoliku, ali i urbanim prostorima, posebno Slavonije i Podravine. Kutinska putopisna večer završila je projekcijom filma Borisa Krstinića Dan kao godina, posvećena Lonjskom polju, koje je prije petnaest godina proglašeno Parkom prirode.
Gostovanje Igora Zidića, predsjednika Matice hrvatske, i akademika Dubravka Jelčića 18. veljače u Gradskoj vijećnici u Makarskoj, na predstavljanju biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti Matice hrvatske, izazvalo je iznimno zanimanje. Pisana riječ održala nas je do danas, istaknuo je Zidić, naglasivši kako ranije izdavana biblioteka Pet stoljeća hrvatske književnosti ne obuhvaća kompletnu povijest pisane riječi u nas, ona počinje s Bašćanskom pločom. Akademik Jelčić, urednik biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti, posebno je naglasio važnost jezika, što je razlog da su u novu ediciju uvršteni i jezikoslovci. Joška Ševu, dramskog umjetnika, okupljeni su nagradili velikim pljeskom za čitanje ulomaka u izvornu obliku iz Bašćanske ploče, Marulića, pisama Zrinskog te Matoša, kojima je dao kratki presjek hrvatske književnosti.
Osječki ogranak Matice hrvatske obilježio je 21. veljače Međunarodni dan materinskoga jezika. Prigodno predavanje, u dvorani Hotela Waldinger, s temom Budućnost hrvatskog jezika: globalizam ili globalizacija održao je Srećko Lipovčan, potpredsjednik Društva hrvatskih književnika. Sanda Ham, voditeljica Odjela za jezik osječkoga ogranka, bila je moderatorica večeri. »Globalizam je ideologija stvaranja jednoga te istoga svijeta, globalizacija je, tehnološki i geopolitički uvjetovan, proces. To je okvir za razmatranje pitanja o budućnosti svakoga, pa i hrvatskoga jezika. Kada se o toj budućnosti u nas govori, obično se čuju dva jednako radikalna stajališta: ili nema nikakve šanse da hrvatski, malen i još neetabliran jezik u svijetu preživi u općoj dominaciji engleskoga; ili se - dežurni optimisti (zapravo indiferentni ljenjivci) pozivaju na činjenicu da hrvatski jezik postoji već tisuću godina. Zajedničko im je to što im je draga crno/bijela shema, ali i to da nisu pokušali racionalizirati informacije, koje problem ipak čine daleko slojevitijim. Pitanje o budućnosti jezika pitanje je o budućnosti zajednice u kojoj (i prema kojoj) on postoji kao sustav i njegove realizacije«, istaknuo je Lipovčan. Izlaganje je pobudilo analizu nekih činjenica, koje odlučno utječu na pitanje u naslovu - na sve jači i izraženiji, sveopći teror masovnih medija, na akulturnu, a ne samo komercijalnu bit te industrije, ali i na šanse koje postoje već i tim što je u postojećoj Europskoj Uniji mnogo veći broj malih nego velikih zemalja pa nikako nismo sami. No, samim tim neće značiti ništa ako svaki od sudionika ne obavi svoj dio posla, za sebe, drugim riječima: niti panika niti (bespomoćna) depresija, nego racionalni napor, rad - lošim uvjetima unatoč. Poruku Koichiroa Matsuure, generalnoga konzula UNESCO-a, u povodu Međunarodnoga dana materinskoga jezika, pročitao je Mario Rade, glumac HNK iz Osijeka.
Desetoga veljače slavonskobrodski ogranak Matice hrvatske, Gradska knjižnica i Grad Brod predstavili su tri knjige Dragutina Tadijanovića. Zanimanje za Tadijanovićeve knjige i njegovu prisutnost bilo je veliko - predstavljanju knjiga Srebrne svirale, Devedeset i devet pjesama i još jedna i Neprolaznost prolaznosti prisustvovalo je dvjestotinjak učenika i ljubitelja pisane riječi. Ante Žužul, direktor Školske knjige, Miroslava Vučić, urednica u Školskoj knjizi, i prof. dr. Vinko Brešić upoznali su okupljene sa značenjem Tadijanovićeva književnog opusa.
Sedamnaestoga veljače u Ogranku Matice hrvatske Sisak predstavljena je knjiga poezije Miroslava Kirina pod naslovom Iza renesanse. Knjigu je predstavio Sead Begović, književnik i voditelj tribine Društva hrvatskih književnika. »Kirinova poezija sadržava više razina, voli se locirati u povijest, gdje se vraća da pokaže da je sve potrošno, aludira na suvremenost, ironizirajući potrošačku prirodu«, naglasio je Begović. Pjesme u zbirci Iza renesanse, napisane početkom osamdesetih, objavljene su u biblioteci Delta, koju izdaje Ogranak Matice hrvatske Sisak, a kojom započinje objavljivanje radova afirmiranih autora sisačkoga područja, u sklopu obilježavanja 15. godišnjice obnoviteljskoga rada.
Osamnaestoga veljače u organizaciji šibenskoga ogranka Matice hrvatske, u Turističko-ugostiteljskoj i Medicinsko-kemijskoj školi, održana je književna tribina Stoljeća hrvatske književnosti. Biblioteku Matice hrvatske predstavio je akademik Dubravko Jelčić, a odabrane tekstove kazivao je dramski umjetnik Joško Ševo.
Na predstavljanju prvoga broja »Gradovrha«, godišnjaka za književno-jezična, društvena i prirodno znanstvena pitanja, što ga izdaje Matica hrvatska iz Tuzle, Izet Numanović i Ćazim Sarajlić, cijenjeni tuzlanski povjesničari, nisu štedjeli s komplimentima. Numanović je naglasio edukativnu i obrazovnu budućnost »Gradovrha«, izdvajajući kao vrlo važno što je u prvom broju obrađen donedavno zapostavljen pjesnik fra Blaž Jošić, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih latinista 19. stoljeća. Objavljeno je jedanaest od četrdeset i šest neobjavljenih pisama fra Blaža, koja je ustupio fra Andrija Zirdum. Na nedavnim Danima Matice u Tuzli dramska grupa Fra Blaž Jošić prvi je put javno govorila stihove fra Blaža. I Numanović i Sarajlić zapazili su da se i u »Gradovrhu« osjeća da su franjevci najdublje doživljavali Bosnu te da časopis ide za znanstvenom valorizacijom svega što se događalo u Bosni srebrenoj. O povijesnom »Gradovrhu« više će biti napisano u idućem broju časopisa, a u prvencu na sto dvadeset i pet stranica, u sedam poglavlja o književnim, jezičnim, povijesnim i kulturnim temama pisali su i priznati znanstvenici Ivo Pranjković, Darija Gabrić-Bagarić, fra Stjepan Pavić. Glavna je urednica časopisa Marica Petrović.
Obilježavajući četrnaestu godišnjicu osnivanja Ogranka Matice hrvatske Zabok o minulom je razdoblju, 15. veljače u Vatrogasnom domu, izvijestio Stjepan Bučar, predsjednik ogranka. Bučar se prisjetio sudionika održanih tribina, predavanja, izložbi, predstavljanja knjiga i održanih koncerata, napomenuvši da je podosta pravih Matičara, hrvatskih književnika, akademika, dramskih i glazbenih umjetnika bilo u Zaboku zahvaljujući Matičinu ogranku, posebno spomenuvši da su gosti ogranaka bili predsjednici Matice hrvatske Petar Šegedin, Vlado Gotovac, Josip Bratulić i Igor Zidić te potpredsjednici Stjepan Babić, Vlaho Bogišić, Dubravko Jelčić, Vinko Nikolić i Stjepan Sučić. Prisjetio se Upravnoga odbora Matice hrvatske iz 1971, nazvavši ga neponovljivim, iz kojega su, nakon obnoviteljske skupštine Matice hrvatske, 8. prosinca 1990, izabrana tri predsjednika i četiri potpredsjednika Matice hrvatske, nekoliko članova postalo je akademicima, a jedan od njih prvi predsjednik, dugo čekane, samostalne, nezavisne države Hrvatske, dr. Franjo Tuđman. Današnji, dvadeset i treći predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić bio je najmlađi član toga jedinstvenog odbora. Istaknuo je da se uz nakladničku djelatnost ogranak posebno ponosi sa 4723 prikupljena potpisa za oslobođenje zatočenih Virovitičana kod vojnog suda u Zagrebu; što su bili jedini ogranak koji je imao predstavnika u konvoju za deblokadu Dubrovnika; što su tiskali roman K. Š. Gjalskoga Pronevjereni ideali, koji je napisan 1924, a svjetlo dana ugledao tek 1994. u zabočkom ogranku; što je Zabok imao člana Upravnoga odbora Matice hrvatske, prvoga nakon Gjalskoga, koji je bio odbornik Matice početkom 20. stoljeća; što su imali predsjednika izbornoga povjerenstva, koji je proglasio Igora Zidića predsjednikom Matice hrvatske. Tužno je što su ostali jedini ogranak u krapinsko-zagorskoj županiji koji ima potreban broj članova da može prisustvovati redovitim skupštinama Matice hrvatske i što su se u županiji ugasili ogranci Pregrada, Klanjec, Zlatar i Donja Stubica. Ipak, zaključio je Bučar, vrlo su zadovoljni učinjenim, budući da ogranak, ni nakon četrnaest godina djelovanja, nema ni telefona ni uredskog prostora.
U dvorani Ogranka Matice hrvatske Zadar 16. veljače predstavljena je knjiga Petohljib Blaža Šime Jurišića, koja na više od petstotina stranica govori o različitim aspektima povijesti otoka Vrgade, s naglaskom na rodoslovlju i nadimcima autohtona stanovništva otoka. Božidar Šimunić, voditelj kulturnih djelatnosti Matice hrvatske Zadar, naglasio je da su na zadarskom području objavljene knjige slične tematike, primjerice Bibinjski korijeni i Saljske intrade, u kojima su autori nastojali sačuvati od zaborava sjećanja i događaje, koji su dugo održavali život u malim sredinama. Knjiga vrvi brojnim podacima kao što je popis crkava, imena škola, nastavnika, poginulih u ratu, čime predstavlja pravu povijest Vrgade, a donosi i fotografije otoka te nekoliko priča i pjesama - ukratko je opisao Šimunić. Prof. Zlata Derossi napomenula je kako je Vrgada, koju nazivaju otokom sunca, mira i raskošne ljepote, ovom monografijom dobila trajan spomenik u kojem su obrađeni svi vidovi života, od najstarijih vremena do danas, a naslov knjige Petohljib izveden je od najstarijega nadimka zabilježena u župnim popisima iz 1694. U knjizi se opisuje otok, njegova povijest, spominje ga Konstantin Porfirogenet, gospodarstvo, u kojem je uvijek prednost imalo poljodjelstvo, iseljavanje, izmjene stanovništva, školstvo, govor, kako su se obitelji granale ili nestajale, pregled broja stanovnika, riječju - knjiga donosi temeljit pregled života tijekom povijesti Vrgade. Da je pred čitateljima velika knjiga enciklopedijskog formata, vrlo dragocjena, kazao je i Božidar Brnin, ističući kako nije bilo jednostavno dešifrirati nadimke, koje je dobio zahvaljujući požutjelim listovima anagrafa što su ležali po tavanima Vrgadina. Te nadimke, njih nekoliko stotina valja pridružiti stvarnim osobama, s obzirom da se velik dio Vrgadina raselio po svijetu.A. Č.-K. Klikni za povratak