Odjeci

04.05.2006.

Večernji list

Jelena Hekman: Nemamo novca da se reklamiramo

RAZGOVOR Jelena Hekman, glavna urednica nakladničke djelatnosti Matice hrvatske
Jelena Hekman: Nemamo novca da se reklamiramo
Autor Mirjana Jurišić

slika

Vijest o tome da Matica hrvatska ukida svoj Nakladni zavod izazvala je kod mnogih bojazan da će time prestati i bogata Matičina nakladnička djelatnost, koju već 15-ak godina uspješno vodi Jelena Hekman.

VL: Ima li za taj strah ikakva stvarnog razloga?
HEKMAN: Na sreću, nema. Ali, ne čudim se što mnogi još i danas izjednačuju Nakladni zavod s Maticom, jer je upravo on gotovo dva desetljeća vrlo uspješno branio boje zabranjene MH. Za njegova trajanja objavljen je čitav niz naslova koji ostaju trajno svjedočanstvo o njegovoj ulozi u hrvatskoj kulturi. Na žalost, u novim prilikama, otkako je od socijalističkog poduzeća postao ponovnim vlasništvom MH, sada kao trgovačko društvo, nije imao sreće s onima koji su bili zaduženi za njegovo tržišno profitabilno poslovanje.

VL: Prepoznaju li dovoljno mjerodavna ministarstva važnost Matičina nakladništva?
HEKMAN: Moram priznati da uglavnom prepoznaju, iako ne uvijek i rado. Ali, da nije državnih potpora, posve sigurno, ne bi bilo ni ovako brojne produkcije nakladništva MH. Međutim, treba reći da ovakav posao inače pretpostavlja znatno veći broj ljudi pa smo i u tom pogledu državi jedna od najjeftinijih radnih snaga s pristojnim učinkom, što baš danas u nas i nije čest slučaj.

VL: Jesu li Matičine knjige skupe?
HEKMAN: Ovisi o tome s koje strane ih procjenjujete. U usporedbi s kiosk izdanjima čini se da jesu a zapravo nisu. Jer, teško se uspoređivati s nakladama novinskih izdanja, njihovim brojem raspoloživih prodajnih mjesta s još uvijek skromnom knjižarskom mrežom i svim drugim nevoljama koje danas prate i nakladnike i distributere. Vrlo skoro doći će na naplatu posljedice nelojalne konkurencije. Nestajat će mali i dragocjeni nakladnici, koji su svojim entuzijazmom 90-ih umnogome kreirali hrvatsku kulturnu scenu. Jednom uništeno teško će biti ponovno oživjeti. I u državnoj blagajni sve je manje novca, ali i sluha za ovu djelatnost. Zaboravlja se da nas je upravo kultura, u doba kada nismo imali vlastitu državu, činila ravnopravnima sa svijetom. A mi smo mali narod i samo se brigom o vlastitom jeziku i kulturi možemo dalje nositi s tim, danas sve više, nemilosrdnim zakonima tržišta i profita.

VL: Izdanja MH uglavnom nema u našim knjižarama, a sama MH nema svoju knjižarsku mrežu. Kako knjige MH uopće mogu stići do kupca i čitatelja?
HEKMAN: Koga to zanima vrlo jednostavno, a ostali, moram priznati, prilično teško. Naime, na našim web stranicama uvijek su sve detaljne obavijesti o svim našim izdanjima, baš kao i u "Vijencu". Ali, u doba agresivnog reklamiranja novinskih izdanja u svim dnevnim novinama, kada je posve zatvoren prostor ostalima, nemamo baš mnogo šansi. Ni novca da se sami reklamiramo. Naivno sam vjerovala da to jednom mora stati, ali svakodnevni novi slučajevi govore posve suprotno: ne samo što su ukinuti svi kulturni novinski prilozi u gotovo svim dnevnim novinama, nego se iz dana u dan sve više sužuju, ili posve izostaju, te jadne stranice namijenjene kulturi. U isto vrijeme i državna je televizija svoje kulturne priloge počela emitirati poslije pola noći. Ali, u dnevnoj borbi s prijetećim opomenama i ovrhama, to više jedva da i primjećujemo. Nemam nikakvih iluzija da bih i dospjela na vaše stranice da nešto ne miriši na skandal, a to je u ovom slučaju, kako ste već ranije i objavili, "stavljanje ključa u bravu NZMH". To je danas naša stvarnost pa je posve bespredmetno spominjati kolike su danas knjižarske marže, tko vam i kada (ne) plaća prodanu knjigu, kako je za MH bio loš distributer njezin NZ pa da sada i sama pokušava organizirati vlastitu prodajnu mrežu. Konačno, bez novca i pomoći medija u tome ćemo teško i uspjeti.

VL: Da nije MH, hrvatska bi književna (i knjižna općenito) kultura ostala bez mnogih vrijednih izdanja. Kojima se najviše ponosite?
HEKMAN: Začudo, od obnove MH do danas, objavljeno je više od 500 naslova u 33 biblioteke. Samo u knjižnici Parnas tiskano je 100 naslova, a u Maloj knjižnici, od kojih su mnoga izdanja i obvezatna sveučilišna literatura, zaokruženo je 12. kolo. Uspjeli smo u tome samo zahvaljujući brojnim autorima i suradnicima koji su nam željeli dati svaku potporu u našim nastojanjima da MH nastavi svoje važno poslanje. Njezina uloga danas, i bez obzira na sve sumnjičavce, ne samo što nije iscrpljena nego su pred njom, u novim prilikama, i sve veće zadaće.
Bilo bi zato nepravedno spomenuti samo neke autore i neka izdanja. Mnogo ih je koja će ostati trajno zabilježena i unatoč posvemašnjoj šutnji. Pa, eto, tko još uopće danas zna da je MH, u suradnji, tiskala i prvi Hrvatski računalni pravopis kojim se danas gotovo svi služe i uklopljen je u sastav novokupljenih računala. Na taj je način umnogome podignuta inače slaba razina naše pismenosti u dnevnom komuniciranju, baš kao što je omogućeno i da knjige, časopisi i novine ne vrve grubim tiskarskim pogreškama. Naravno, samo ako ga koristite.

VL: Što uskoro objavljujete a što nikako ne bi smjelo biti medijski prešućeno?
HEKMAN: U programu za ovu godinu više je od 50 novih izdanja, dok ih je u pripremi i nekoliko puta toliko. Ali, posebno bih izdvojila projekt Sabranih djela Shakespearea u novom prijevodu Mate Marasa u 4 sveska, od kojih su Historije i Tragedije već u tisku, zatim novo, dopunjeno izdanje Stipčevićeve Povijesti knjige, prvo kritičko izdanje Nalješkovićevih Književnih djela, Šegedinov neobjavljeni roman Poraz, Bibliografiju Vijenca 1993 2003, novopokrenutu biblioteku "XX. stoljeće", od koje je Hrvatska politika izašla, dok je Hrvatski jezik u tisku a bit će i novih iznenađenja. Bilo bi lijepo da baš sve ne prešutite.


Klikni za povratak

Pregled