Odjeci

07.02.2007.

javno.hr

Benjamin Perasović popunio dvoranu Matice Hrvatske

SMRT SUPKULTURA?

Benjamin Perasović popunio dvoranu Matice Hrvatske

Dvoranu Matice Hrvatske popunili su mladi ljudi, pripadnici supkulturnih skupina, kako bi saslušali predavanje prof. Perasovića

slika

Tekst: Branimir Antičević

Predavanje u dvorani Matice Hrvatske sinoć je bilo popunjeno šarolikim ljudima, pripadnicima različitih supkultura i supkulturnih skupina koji su došli sudjelovati na tribini naziva „Supkultura mladih“ koje je održao jedan od najpopularnijih profesora Sveučilišta u Zagrebu Benjamin Perasović.

Taj provokativni naziv, otprije desetak godina poznat u sociologiji, opravdao je potrebu rasprave koja je započela predavanjem koje je u sebi sadržavalo objašnjenja terminologije kao uvod i potom izlaganje o temi.

Supkultura je izraz uveden pedesetih godina kako bi se opisale različite skupine mladih ljudi, koje su tada dolazile uglavnom iz radničkih obitelji, a kasnije i za sva kulturološka kretanja mladih ljudi unutar dominantne kulture čija pripadnost određenoj supkulturnoj skupini više nije bila uvjetovana klasom.

"Prije toga, ta je terminologija obuhvaćala useljeničke skupine, poljska supkultura, irska supkultura…", rekao je profesor Benjamin Perasović.

Nakon sedamdesetih, za vrijeme kojih je došlo do procvata supkulturnih struja, uslijedile su osamdesete koje su malo razvodnile situaciju. Devedesetih godina prošlog stoljeća zbog, kako kaže prof. Perasović, "miješanja stilova i načina života, sociolozi poput Readhead-a ističu kako se više ne može govoriti o fenomenu supkultura koje su specifične za pedesete i šezdesete".

U glazbenim prvacima devedesetih godina i danas se, promatranjem društvenih kretanja unutar njih, barem što se elektronske glazbe tiče, može reći da je došlo do stapanja stilova, no to ne znači da je fenomen supkultura prestao postojati. Mladi više eksplicitno ne izražavaju svoje stavove, ali ipak plešu po čitave noći i na taj način protestiraju, razmjenjuju ideje i mišljenja.

"Činjenica je da mladi sve manje eksplicitno izražavaju svoje političke stavove, činjenica je da u modernoj elektronskoj glazbi žene sudjeluju, ako ne kao organizatori rave-ova ili kao DJ-i, a onda kao publika koja je po svemu ravnopravna svojem muškom djelu. Više se u znak protesta ne diže srednji prst, škvadra koja sluša house ne naganja po cesti škvadru koja sluša drum'n'base. To nikako ne znači da je došlo do odumiranja supkulture već se samo nekome tko je promatrao pojavu punka sedamdesetih godina ovo može činiti toliko različito da može reći kako dolazi do odumiranja supkultura", rekao je profesor Perasović.

Nakon izlaganja, uslijedila je vrlo živa rasprava, orijentirana u pozitivnom smjeru. Pitanja nije manjkalo. Puno pažnje i interesa prisutni su iskazali za komercijalizaciju supkulture, pojavu 'narodnjaka', rastafarijanskog pokreta, kakav utjecaj na supkulturna kretanja ostavlja uporaba različitih supstanci, droga. Profesoru Perasoviću, vještom sociologu i govorniku, nije bilo teško pronaći odgovor niti na jedno od postavljenih pitanja.

Tako smo mogli saznati da bi se narodnjaci u Zagrebu mogli promatrati kao supkultura, no ne i na nekom selu jer su tamo dio mainstreama, da je rastafarijanski pokret u svojim početcima bio supkulturni, iako korijene vuče iz religije i da su drogu uvijek upotrebljavale manjine, a mediji su od toga napravili priču o romantičnom društvu zarobljenom u šezdesetim godinama.

"Zapravo, konzumacija droga nije bila ništa veća no danas, koristili su ih pripadnici supkulturnih grupa, no oni su u odnosu na cjelinu grupe ipak predstavljali manjinu, manjinu koja nije direktno utjecala na razvoj same supkulturne grupe", uputio je okupljene prof. Perasović.

Kako god se činilo da bi budućnost, što se tiče društvenih kretanja, mogla izgledati, ostaje činjenica da će pripadnici supkultura uvijek biti pripadnici supkultura. Supkulture su se transformirale zajedno s digitalnim vremenom u koje smo prije nekoliko godina ušli, no ništa manje prestale postojati.

"Ako ništa drugo, onda će barem darker za sebe uvijek moći reći: 'Ja sam darker!' ", zaključio je Benjamin Perasović.

Tekst je preuzet sa javno.hr.


Klikni za povratak

Pregled